Esperantsko blago
Verkita de Antun Šimunić   
14/07/2009

REPRESITA ARTIKOLO

ZEL-ano, veljača 1989., stranica 34

Kakva će biti sudbina esperantske knjiznice M. Gjivoja koju je želio darovati NSB-u u Zagrebu?

U svijetu već postoji oko 50 aktivnih esperantskih knjiznica, privatnih i javnih, koje u svora fondu imaju više od 2000 svezaka esperantske izvorne i prijevodne literature. Među najuredenije, u stručnom pogledu, ubrajaju se esperantske knjižnice u Lublinu (Poljska), u Chaux-de-Fondsu (Svicarska), u Kortrijku (Belgija), u Beču, Rotterdamu i Budimpešti. Te podatke preuzeli smo iz •Priručnika o esperantskim knjižnicama i muzejima« Marinka Gjivoja, poznatog zagrebačkog esperantista i publicista, koji je i sam stvorio jednu od največih privatnih esperantskih knjižnica u svijetu.

Medutim, sudbina te bogate Gjivojeve esperantske knjižničke baštine već gotovo sedam godina je neizvjesna Naime, Gjivojeva želja bila je da skupljeno esperantsko knjižničko blago poslije njegove smrti pripadne Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, naravno pod nekim osnovnim uvjetima. Gjivoje je umro 1982. godine, a njegova želja za donacijom nije do dana današnjega ispunjena. Zasto?

NSB u Zagrebu nije mogao ispuniti jedini uvjet donatora. ispravan i logičan, a to je da se postojeći esperantski knjižni i časopisni fond preuzme u cijelosti, kao specifična, samostalna zbirka, da dobije svoj životni prostor, i da se stručno priredi i osposobi za javno korištenje. Poznavajući neprilike u kojima se već desetljećima nalazi Nacionalna i sveučilična knjižnica, nemogućnost ispunjavanja tog elementarnog uvjeta može se razumjeti.

Malo je teže prihvatiti realnu procjenu da će vjerojatno još trebati proći barem pet godina da hrvatska kulturna javnost bude u prilici koristiti se esperantskom beletrističkom i stručnom literaturom. To nadalje znači da će više od 3000 vrijednih monografskih publikacija iz cijeloga svijeta, u posljednjih sto godina, i oko 400 kompletiranih naslova isto tako međunarodne periodike, po svoj prilici, biti i dalje upakirano u kartonske kutije i nedostupno za javnost.

Po našem već tradicionalnom običaju nitko ni u ovom slučaju nije kriv - ni izvršitelji donacije, obitelj Gjivoje, a niti Nacionalna i sveučilišna biblioteka.
- Nama je vrlo žao što se tom bogatom ostavštinom nitko ne može koristiti - kaže Štefanija Gjivoje, supruga pokojnog Marinka. - Ali, tko bi pametan dopustio da se ta riznica informacija nađe tamo u nekom mračnom i vlažnom podrumu.

Rješavanje toga problema ne smije trajati godinama. Vjerujemo, naime, da bi i sami esperantisti Hrvatske, pojedinci i Savez za esperanto Hrvatske, i financijski podržali projekt otvaranja knjižnice »Gjivoje«, u sklopu Nacionalne i sveučilišne biblioteke, kad bi dobili određenu garanciju za to.
    
Izvor: "Vjesnik", rubrika Kultura, utorak 13. prosinca 1988.