Foto: iStock/Gulliver
Možda se pitate zašto pijemo šampanjac na dočeku Nove godine. Odgovor je skriven još prije 1500 godina. Kralj Clovis postao je kršćanin u crkvi u gradu Reimsu u regiji Champagne. Kroz stoljeća tu su se krunili razni kraljevi, što se slavilo uz šampanjac. Do tada je pjenušac bio samo obično piće, sve dok slavni redovnik Dom Pérignon nije ponovno otkrio pravi okus šampanjca i počeo razmišljati kako ga staviti u boce kako bi sačuvao svoj sjaj.
Luj XV je odredio da se samo šampanjac može prevoziti u bocama, a sva ostala vina moraju se prevoziti u bačvama. Vjerovalo se da je to vrlo korisno piće, pogodno uglavnom za aristokraciju. Od tog trenutka piće je bilo obavezno na posebnim proslavama poput vjenčanja, krštenja i drugih.
S druge strane, proslava Nove godine nastala je kao vjerski obred vezan uz solsticij. A budući da se smatrao velikim blagdanom, koji je prelazio iz vjerskog u svjetovni, morao se slaviti uz piće koje je bilo povezano s raskoši i luksuzom.
Čarobni mjehurići pića smatrali su se nečim iznimno zabavnim i prikladnim za praznike. Naravno, uz dobru hranu ide i dobro piće.
Evo šest najrelevantnijih dodataka prehrani:
– parmezan;
– crni tartuf;
– losos;
– bobičasto voće – kupine, maline, jagode;
– creme brulee ili čokoladni mousse;
– škampi s mentom.
Izvor: foodpanda
