S gledišta obiteljske psihologije, svaki odnos, čak i najstabilniji i najjači, nužno će doživjeti krize, a to je norma.
Na kineskom se riječ “kriza” sastoji od dva znaka, jedan znači “opasnost”, a drugi “prilika”.
I s ove točke gledišta, kriza u paru je, s jedne strane, opasnost, as druge, prilika za postizanje nove razine u odnosima s partnerom.
I događa se da nakon krize parovi počnu više poštovati i voljeti jedni druge, njihovi sindikati postaju jači.
Ali postoje i druge mogućnosti – kada odnosi postanu poput “močvare”, gdje je nekada postojala strast, privlačnost i interes, a zatim je nestala. I sad se sve gasi. Ovi odnosi ne donose radost niti jednom od partnera, ali i dalje postoje.
I često takvi odnosi nemaju pozitivne izglede, osuđeni su na propast i beznadežni. Stručnjak internetske publikacije BelNovosti, psiholog Eduard Lobastov, govori o znakovima takvih odnosa.
Zajednička samoća
Vi ste samo cimeri koji spavaju pod različitim dekama. Zajedno ste kod kuće, ali svatko od vas radi svoje (obično sjedite na telefonu, igrate se na računalu itd.). I otiđite u krevet (ne nužno zajedno), po navici recite “Laku noć”, okrenite se od partnera i još neko vrijeme, možda, visite na društvenim mrežama pa zaspite. A tu najčešće ne govorimo o intimi.
Svatko od vas živi svoj život
A ujutro krenete na posao (ili ne krenete), a svakako imate posla i interesa koji vašeg partnera ne zanimaju, jer on ima svoje. I dobro je za vas svaki dan provoditi vrijeme jedno bez drugog. Uostalom, često u takvim odnosima ljudi ne podnose društvo jedno drugoga.
Nedostatak želje da bilo što promijenite u vezi, unatoč činjenici da niste zadovoljni njome
S jedne strane shvaćate da taj odnos nije onakav kakav biste željeli imati, ali, s druge strane, govorite si da može biti i gore – netko je pretučen, maltretiran, a vi kao da ste tihi i mirni a čini se da je čak i čovjek u blizini.
Ravnodušnost, nespremnost da se bilo što dokaže drugome
Zašto rješavati stvari s nekim kome je, u principu, svejedno?
Nedostatak planova za budući zajednički život
Živite ovdje i sada. Možda će netko odgovoriti da trebamo živjeti u trenutku. Ali takav život u trenutku u obitelji ne vodi ničemu dobrom, točnije, jednostavno ne vodi nikuda. I vi ćete u godinama koje dolaze živjeti sami, ali najvjerojatnije odvojeno.
