Pismo tebi, tata! Jer on me naučio trčati, plesati, smijati se! Jer on me naučio voljeti, sanjati i pjevati! Pismo tebi, tata, jer si me naučio živjeti!
Početkom svake godine prisjećamo se ljudi kojih više nema. I za one koji su još s nama. Sjećam te se, tata!
Bio si uz mene u mojim prvim koracima. Ne sjećam se, ali hvala!
Bio si uz mene tijekom mojih prvih riječi. Ne sjećam se, ali hvala!
Bio si uz mene kad mi je ispao prvi zub. Ne sjećam se, ali hvala!
Bio si uz mene na mojim prvim praznicima. Ne sjećam se, ali hvala!
Bio si uz mene kroz prve suze i razočarenja. Ne sjećam se, ali hvala!
Bio si uz mene dok sam učio hrabro i samopouzdano koračati neravnom cestom života. Pokazao si mi što su dostojanstvo i hrabrost. Sjećam se i hvala!
Bio si uz mene kad sam se poskliznuo i pao. Pokazao si mi kako da ustanem i nastavim dalje unatoč strahu i neizvjesnosti. Sjećam se i hvala!
Bio si uz mene kad sam učio voljeti. Pokazivao si mi kako voljeti sebe i druge, kako voljeti život. Sjećam se i hvala!
Bio si tu za mene kada je moje srce bilo u boli i patnji. Pokazivao si mi kako da se zadržim usprkos njima. Sjećam se i hvala!
Bio si uz mene kad sam učio sanjati. Pokazao si mi kako da vjerujem glasu svog srca i slušam ga. Sjećam se i hvala!
Ti si uz mene svaki put kad nastojim svojim riječima i djelima biti pristojna i dobra osoba. Svaki put branim sebe i one koje volim. Svaki put se borim da živim istinito i ispravno. Nosim te u sebi i zahvaljujem ti!
Ti si uz mene svaki put kad se osvrnem i sjetim se lekcija iz prošlosti. Svaki put naučim opraštati svoje i tuđe pogreške. Svaki put odaberem jučerašnje neuspjehe da postanu današnje lekcije, a ne sutrašnji okovi. Nosim te u sebi i zahvaljujem ti!
Uz mene si svaki put kad uživam u sadašnjosti i osjetim kako mi zahvalnost ispunjava srce. Svaki put vidim što imam a ne što nemam. Svaki put osjetim da dišem, da živim. Nosim te u sebi i zahvaljujem ti!
Ti si uz mene svaki put kad pogledam u budućnost i ona izgleda prekrasno i puno čarolije. Svaki put pustim svoje čežnje da polete. Svaki put svom srcu dam slobodu da sanja. Nosim te u sebi i zahvaljujem ti!
Ti si uz mene svaki put kad čujem našu pjesmu i pronađem te u njoj. Svaki put pošaljem zalazak sunca i u njemu nađem tebe. Svaki put kad sretnem oči u ogledalu i u njima nađem tebe. Nosim te u sebi i zahvaljujem ti!
Hvala ti tata!
Posvećeno mom ocu, Arch. Georgi Labov.
– Gergana Labova, gneztoto.net
