…
U jednom dalekom selu živjela je sama trudna žena čiji je muž umro prije nego što se dijete rodilo…
Jednog dana žena je pronašla ozlijeđenu lasicu u planinama i odlučila je ponijeti je sa sobom i brinuti se o njoj dok se ne oporavi i…
Nahranila ju je, a lasica je postala njen sastavni dio, makar i na trenutak, iako nije domaća životinja i iako nije sasvim pripitomljena…
Nekoliko mjeseci kasnije, žena rađa dječaka. Unatoč svim izazovima, i dalje se sama brine o bebi. Prolaze dani, a da žena ni na minut ne izađe iz kuće i djeteta…ali jednog dana morala je nakratko napustiti kuću…
Beba ostaje samo s lasicom u kući. Nakon nekog vremena majka se vraća kući… i vidi lasicu krvavih usta… Izbezumljena majka napada lasicu i na mjestu ubija životinju.
Upravo u tom trenutku iz sobe se začuo dječji plač. Majka utrči u sobu… i što vidi tamo…?
Stoji pokraj kolijevke… a u kolijevci kraj djeteta vidi mrtvu rastrganu zmiju…
Einstein kaže:
“Uništiti predrasude ljudi je teže nego podijeliti atom na čestice.”
