Na početku školske godine mnogi ljudi imaju pitanje: je li moguće učiti u snu? Dok na mlađe školarce ima malo utjecaja, na studente ima itekako, jer im vremena katastrofalno nedostaje.
Odgovor na pitanje je: da i ne. Računati na učvršćivanje novog gradiva u snu nije najbolja ideja, ali ono što je već obrađeno je druga stvar, napominje psiholog Stanislav Samburski.
Iz školskog programa znamo da tijekom sna mozak nastavlja aktivno raditi. Ne gasi se i reagira na vanjske podražaje. Može se navesti primjer koji to potvrđuje: spavač se brže budi kad ga se zazove nego od drugih podražaja.
Na primjer, majka, uronjena u dubok san, odmah skoči iz kreveta čim beba vrisne.
Znanstvena se zajednica odavno slaže da je aktivnost mozga koji spava isključivo refleksivna. Ovaj postulat je osporen istraživanjem Sida Quidera. U njemu je dokazao da je tijekom sna mozak sposoban planirati i donositi odluke.
Tim istraživača proveo je eksperimente čija je bit bila sljedeća: sudionici su sjedili za stolom na kojem su se nalazila dva gumba.
Eksperimentator je glasno izgovarao riječi, ako je među njima bila životinja, pritisnuo je jedno dugme, ako je predmet, drugo. Tijekom eksperimenta mjerena je električna aktivnost u mozgu koja je izazvana odlukom koju tipku pritisnuti. Kao rezultat toga, istraživači su pratili najvažniji trenutak donošenja odluke i pripreme za odgovor.
Druga faza studije uključivala je promjenu uvjeta. Ispitanici su odvedeni u ugodnu sobu s prigušenim svjetlom i mekanim namještajem.
Eksperiment se nastavio, ali uz veću udobnost, koja je pogodovala utonuću u san. Vrijedno je napomenuti da je upravo to pokušavao postići Kouiderov tim, koji je uspio potvrditi da su mozgovi ispitanika i dalje bili aktivni u područjima koja su bila aktivirana u manje atraktivnim okruženjima.
Riječi izgovorene naglas u udobnoj sobi bile su drugačije, ali način na koji je mozak radio da odredi njihovo značenje ostao je isti. Znanstvenici su dokazali nastavak moždane aktivnosti na pravi način, a ne u reprodukciji prethodnih odgovora. Kad su se ispitanici probudili, bili su iznenađeni što im se riječi nastavljaju govoriti. Ovoga se nisu sjetili. Stoga možemo sa sigurnošću govoriti o radu mozga bez sudjelovanja svijesti.
Kouider kaže da mozak noću prelazi u način rada autopilota. Stoga s lakoćom nastavlja automatske radnje izbrušene u svjesnom stanju, odnosno bez koncentracije, za što je odgovoran prefrontalni korteks. A njegova je aktivnost, kao što je poznato, potisnuta u snu. Ovu tvrdnju potvrđuju slučajevi mjesečarenja, kada si ljudi u snu prave sendvič ili obavljaju druge automatske radnje.
Studija je dokazala da ljudski mozak noću obavlja radnje koje je prethodno usavršio tijekom dana. Ali ako uzmete u obzir podatke dobivene sa željom da učite u snu, tada je vjerojatnost uspjeha malo vjerojatna. To se objašnjava činjenicom da se u ovom trenutku kognitivni procesi ne mogu kontrolirati. Kod “učenja u snu” postoji veliki udio distorzija, a time i vjerojatnost pogrešaka koje neće dovesti do željenih rezultata.
Ne treba zaboraviti da u snu mozak rješava svoje probleme, na primjer, analizirajući iskustvo stečeno tijekom dana. Nije sigurno miješati se u te procese, pa je bolje ne nadati se previše i osloniti se isključivo na svjesno učenje.
