Kada jedemo, područje mozga odgovorno za zadovoljstvo aktivno je uključeno u taj proces. Jer nas masnoće i šećer opskrbljuju kemijskim tvarima čiji je učinak na organizam sličan djelovanju alkohola i droga.
To uzrokuje otpuštanje dopamina – jednog od hormona sreće, koji regulira emocije i ponašanje, odgovoran je za pozitivan stav i osjećaj zadovoljstva. Ovaj hormon se također proizvodi kada se zaljubimo, kockamo, seksamo i vježbamo. Stoga se trebamo zapitati ne smetamo li mozgu ako gladujemo i ne jedemo redovito.
Kada osoba dugo nije jela, hormon gladi grelin počinje se proizvoditi u gastrointestinalnom traktu. Doslovno vrišti, šalje signale mozgu da tijelo treba više energije. Grelin izravno utječe na ona područja u mozgu koja kontroliraju metabolizam i odgovorna su za zadovoljstvo.
Tada stižu nedvosmisleni signali – gladni ste, brzo pojedite nešto odmah. A ako ignorirate ove pozive i nastavite gladovati, mozak se zapravo ubrzava. Ako ste gladni i hormon gladi se već oslobađa, a mozak šalje signale, ali vi ih tvrdoglavo ne ispunjavate, razina dopamina u tijelu naglo pada.
To su dokazala istraživanja objavljena u uglednim zdravstvenim publikacijama. A s niskom razinom dopamina naglo opada želja za bilo čim, čak se i ne ustaje s kauča, razina testosterona pada, pamćenje i koncentracija naglo se pogoršavaju, razdražljivost se povećava.
Vodi li povremeni post do dijabetesa?
Kada hormon grelin uđe u mozak, počinje proizvodnja drugog – tzv neuropeptid Y, koji stimulira apetit. Ova kemikalija također regulira razinu ljutnje i agresije. Prema istraživanju objavljenom u uglednom medicinskom časopisu, ljudi s visokom razinom neuropeptida Y su agresivniji i impulzivniji.
Nakon što osoba pojede i hrana se otopi, proteini se pretvaraju u aminokiseline, masti u masne kiseline, ugljikohidrati u glukozu. Glukoza je glavna jedinica energije u tijelu. Ulazi u krvotok i hrani naše organe i tkiva. Otprilike 6 sati nakon jela, razina glukoze u krvi postaje preniska da bi osigurala energiju tijelu.
I ako drugi organi mogu koristiti različite hranjive tvari, mozak kritično ovisi o glukozi kako bi nastavio funkcionirati. Zapravo, 25% energije koju dobivamo iz hrane koristi sam mozak. Dakle, kada padne razina šećera u krvi, opada i razina “moći” mozga… A to nas čini agresivnima.
Kada mozgu ponestane goriva, dio mozga zadužen za suzbijanje ljutnje nema dovoljno resursa za samokontrolu. Istraživači sa Sveučilišta Florida State otkrili su da su niske razine glukoze povezane s povećanom razdražljivošću, pretjeranom ljutnjom i općom tjeskobom. Došli su do zaključka da ako osoba utaži glad, posebno slatkišima i vrati razinu glukoze, nestaju sve manifestacije agresije i razdražljivosti.
Žučni kamenci nastaju zbog posta
Hormoni stresa adrenalin i kortizol također se proizvode od gladi i niske razine glukoze. Stoga, ako gladujete i žudite za hranom već dulje vrijeme, ponašat ćete se upravo onako kako se ponašate s fizičkim i psihoemocionalnim stresom – vrištat ćete, iskazivati agresiju…
Studija objavljena u popularnom zdravstvenom časopisu otkrila je da ljudi koji se pridržavaju dijete s niskim udjelom hranjivih tvari (čips, pljeskavice, tjestenina, sok) imaju veću vjerojatnost da će ponovno osjetiti glad odmah nakon takvog obroka. Osim toga, pokazalo se da su i razdražljiviji ako ne jedu normalno. Za razliku od ljudi koji preferiraju proizvode s visokim sadržajem korisnih masti, proteina i vezivnog tkiva.
