Znanstvenici i filozofi dugo su pokušavali objasniti kako mozak stvara svjesna iskustva. Neki sumnjaju da se objektivni znanstveni alati ikada mogu nositi s fenomenom koji je toliko subjektivan. Međutim, istraživači su počeli identificirati promjene u moždanoj aktivnosti koje prate svijest i imaju neke zanimljive ideje o tome zašto je svijest evoluirala kod ljudi, napisao je Medicalnewstoday.com u svojoj publikaciji.
Kako mozak stvara svijest iz električne aktivnosti milijardi pojedinačnih živčanih stanica ostaje jedno od najvećih pitanja bez odgovora. Svatko od nas zna da je svjestan svojih misli, percepcija i osjećaja, ali to ne može dokazati nikome drugome.
Samo mi možemo pristupiti tajanstvenoj esenciji koja nam omogućuje da iskusimo te misli, percepcije i osjećaje. U 1990-ima, filozof David Chalmers opisao je ovu nedostupnost vanjskom, objektivnom proučavanju kao “teški problem” svijesti. Sugerirao je da bi se znanstvenici mogli lakše nositi s njegovim “neuralnim korelatima” — gdje i kako se aktivnost mozga mijenja kada ljudi imaju svjesna iskustva.
Osim znatiželje, znanstvenici su vjerojatno motivirani otkriti neuralne korelate svijesti kako bi pomogli u dijagnosticiranju i liječenju poremećaja svijesti, kao što su trajna vegetativna stanja i neki psihijatrijski poremećaji.
Tri dimenzije svijesti
Svijest ima nekoliko različitih dimenzija koje se mogu mjeriti. Tri najvažnija od njih su: budnost ili fiziološko uzbuđenje, svjesnost ili sposobnost za svjesna mentalna iskustva, uključujući misli, osjećaje i percepcije, senzorna organizacija ili način na koji se različite percepcije i apstraktniji koncepti spajaju kako bi stvorili besprijekorno svjesno iskustvo.
Ove tri dimenzije međusobno djeluju kako bi stvorile naše cjelokupno stanje svijesti u bilo kojem trenutku. Na primjer, kada smo budni, u stanju smo visoke svijesti, ali kada navečer zaspimo, i budnost i svjesnost se smanjuju.
Svijest i fiziološko uzbuđenje vraćaju se tijekom REM faze spavanja (brzi pokreti očiju), kada je najvjerojatnije da će se pojaviti živopisni snovi. Ali ta osjetilna iskustva često su odvojena od vanjskih podražaja i koncepata koji nas temelje na stvarnosti dok smo budni.
Slično tome, promijenjena stanja svijesti, poput onih izazvanih psihodeličnim drogama ili niskom razinom kisika, uključuju normalne razine uzbuđenja, ali neorganizirana osjetilna iskustva. To može uključivati halucinacije zvukova, mirisa ili prizora, ali i sinesteziju, kada postoji unakrsna veza između normalno diskretnih osjetila, poput zvukova koji pokreću vizualna iskustva.
Osobe u komi ili pod anestezijom mogu imati niže razine budnosti i svjesnosti nego tijekom ne-REM faze sna. U isto vrijeme, u čudnom hibridnom stanju svijesti poznatom kao sindrom nereaktivne budnosti ili vegetativno stanje, pacijenti prolaze kroz dnevne cikluse spavanja i budnosti bez pokazivanja znakova svjesnosti.
Stručnjaci su naveli najkorisnije proizvode za mozak
Iako dugo provode otvorenih očiju, ne pokazuju bihevioralne reakcije na vanjske podražaje. Neki od ovih pacijenata povrate ograničene znakove svijesti, poznate kao “minimalno svjesno stanje”, kao što je reagiranje na upute ili praćenje predmeta koji se kreće očima.
Područje moždane aktivnosti
Unatoč napretku u našem razumijevanju neuralnih korelata svijesti, liječnici još uvijek imaju problema s dijagnosticiranjem pacijenata koji ne mogu odgovoriti na pitanja ili naredbe. Oni ne mogu reći je li takav pacijent potpuno nesvjestan, svjestan, ali isključen od vanjskih podražaja, ili je svjestan i svjestan svoje okoline, ali ne može reagirati.
Novi pristup, nedavno objavljen u časopisu Nature Communications, mogao bi pružiti način za procjenu pacijentove budnosti, svijesti i senzorne organizacije. Umjesto bilježenja aktivnosti u određenim područjima mozga ili mrežama područja, nova tehnika mjeri gradijente aktivnosti u cijelom mozgu.
To je analogno bilježenju strmine terena na karti i kako se ta strmina može mijenjati tijekom vremena, a ne samo položaj cesta, gradova i sela. Ovaj inovativni način proučavanja aktivnosti mozga, koji razmatra kako funkcionalna geometrija oblikuje vremensku dinamiku, priznaje da svaka regija i mreža ima višestruke funkcije i veze.
“Svijest je složena, a njeno proučavanje je poput rješavanja komplicirane Rubikove kocke”, rekao je prvi autor studije, dr. Zirui Huang, docent na Odjelu za anesteziologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Michiganu. – Ako pogledate samo jednu površinu, mogli biste se zbuniti načinom na koji je organizirana. Morate raditi na slagalici, gledajući sve dimenzije”, dodaje.
Transkranijalna magnetska stimulacija
Znanstvenici poput dr. Huanga otkrili su mnogo o njegovim neuralnim korelatima, ali njihova otkrića ne bacaju puno svjetla na to kako mozak stvara svijest — “težak problem”. Drugi znanstvenici tvrde da se, kako bi se saznalo više o uzrocima svijesti, mora manipulirati moždanom aktivnošću i vidjeti što se događa.
Transkranijalna magnetska stimulacija ili TMS je neinvazivna tehnika koja mijenja aktivnost mozga na strogo kontroliran način. Tehnika uključuje propuštanje snažnog električnog pulsa kroz vodljivu zavojnicu koja se drži blizu glave sudionika, stvarajući kratki magnetski puls koji pokreće električnu aktivnost u dijelu mozga koji je najbliži zavojnici. To povećava električnu aktivnost milijuna neurona u području promjera samo nekoliko centimetara.
Kod budnog sudionika, TMS puls izaziva složen lanac aktivnosti u više kortikalnih područja. Nasuprot tome, u ne-REM fazi spavanja, isti puls ima puno kraći i lokaliziraniji učinak. Tijekom REM faze, međutim, puls izaziva obrazac aktivnosti sličan onom koji se vidi u mozgu potpuno budne osobe.
Intrigantno, kod pacijenata koji su budni, ali u vegetativnom stanju, TMS proizvodi kratkotrajne, lokalne učinke slične onima koji se vide tijekom ne-REM faze spavanja kod zdrave osobe. Ali u mozgovima budnih, minimalno svjesnih pacijenata, TMS proizvodi odgovor sličan onom koji se vidi kod zdravih, budnih ljudi. Istraživači su zaključili da se složenost i prostorni opseg komunikacije između regija mozga smanjuju kako se smanjuju razine budnosti i svijesti.
Svijest bez sadržaja
Nevjerojatno, iskusni meditanti mogu postići čistu svjesnost bez misli, percepcije, osjećaja, pa čak i bez osjećaja sebe, vremena ili prostora. Ovo specifično stanje svijesti pruža bolji uvid u neuralne korelate svijesti.
Dvije dijete održavaju mozak mladim
Istraživači sa Sveučilišta u Freiburgu u Njemačkoj koristili su EEG za proučavanje mozga bivšeg budističkog redovnika koji je to stanje opisao kao “jasnu, svjesnu otvorenost”. Otkrili su da je svijest bez sadržaja povezana s oštrim padom alfa valova i povećanjem theta valova. Također je primijećeno odvajanje aktivnosti osjetilnog korteksa i dorzalne mreže pažnje.
U isto vrijeme došlo je do pada mrežne aktivnosti zadanog načina rada. Prof. Graziano je rekao da svjesnost bez sadržaja u meditaciji može odgovarati prediktivnom modelu pažnje opisanom u njegovoj teoriji.
Rekao je: “U ovom slučaju potrebno je primijetiti da je moguće postići sličan učinak: “Mislim da se model pažnje, koji predstavlja svojstvo same pažnje, može konstruirati izolirano, nevezano za stvar na kojoj se nalazi. obraća pažnju. Ovo bi doista mogla biti svjesnost bez sadržaja o kojoj govore meditanti. Zaista mislim da je meditacija u biti praksa korištenja sheme svjesnosti.”
Čak i bez misli, osjeta ili osjećaja, tajanstvena priroda svjesne svijesti ostaje neriješena.
Boris ALEKSANDROV
