Kad se probudiš bez sjećanja, dok ti drugi govore tko si i što ti se dogodilo, shvatiš što si izgubio. Ovdje je počelo moje putovanje, prije 20 godina. Tako počinje priča o Thomasu Leedsu koji nakon nesreće gubi sva sjećanja.
Deja vu: odakle dolaze sjećanja?
S 19 sam se probudio u bolnici. Proživio sam tešku prometnu nesreću i kompliciranu operaciju uklanjanja krvnog ugruška u mozgu. Imao sam tešku ozljedu leđa, ali srećom sam mogao hodati i govoriti.
Ali mnoge stvari nisu bile u redu. Bio sam živ, ali više nisam bio tinejdžer kojeg je udario crni taksi. On je nestao. Izgubio sam sva sjećanja iz djetinjstva.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Glava mi je bila puna pitanja. Sve mi je bilo novo. Što je sladoled? Kako da uključim glazbu? Tko su ovi ljudi?
Imao sam sreće jer je moja obitelj bila strpljiva i podržavala me. Nakon svakog odgovora koji sam dobio odmah je slijedilo sljedeće pitanje. Što ću učiniti? Kako mogu dobiti posao ako se ne sjećam što sam studirao? Tko sam ja?
U svojoj sobi u jednoj od ladica našao sam hrpu scenarija, crteža i eseja. Moje ime je bilo posvuda, ali nisam mogao prepoznati svoj rad. Znao sam da imam bujnu maštu, ali nisam se mogao sjetiti kako sam stvorio, napisao i nacrtao sve te stvari.
Otkrili su kako naš mozak briše neugodna sjećanja
Znao sam da želim čitati priče, ali sam imao problema s čitanjem i pisanjem. Jednostavno je bilo nemoguće da sam ikada bio kreativno dijete koje je željelo biti pisac.
Rečeno mi je da je moguće da moja sjećanja nisu izbrisana, ali problem je što im ne mogu pristupiti. Možda ih nešto iz moje prošlosti može probuditi. Odmah se pojavila nada. Samo sam morao pronaći ključ, otključati bravu i vratiti svoja sjećanja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Posjetio sam sva moguća mjesta na kojima sam bio kao dijete. Posjetio sam sve parkove i sve škole. Bio sam i na mjestima gdje sam išao na odmor s obitelji, putovao javnim prijevozom do grada i škole. Pokušali smo sve, ali kako je vrijeme prolazilo, polako je umirala nada da ću se sjetiti tko sam.
Noć prije svog 30. rođendana pomirila sam se s činjenicom da su moja sjećanja nestala. Planirao sam zabavu u stilu osamdesetih. Glazba osamdesetih, moda osamdesetih…
Pravio sam playlistu i bilo je kasno. Legao sam u krevet, stavio slušalice i zatvorio oči. Preslušao sam pjesme i dodao ih na popis. Nakon 10 godina intenzivnog slušanja radio postaja, sve sam ih poznavao.
Jednostavan test otkriva jeste li alkoholičar
Tada se dogodio najčudniji trenutak u mom životu. Počela je pjesma “The Whole of the Moon” grupe Waterboys i prenijela sam se.
Našao sam se na plavom podu zureći u srebrni stereo. Onda sam iznenada šetao po najsunčanijem danu i držao sam za ruku ogromnog čovjeka. Bio sam na drugom mjestu. Pogledao sam svjetla na ogromnom božićnom drvcu.
5 jednostavnih koraka za ugodan san
Uz božićno drvce stajala je žena. Bila je mlada, smiješila mi se i nije imala sijedu kosu. Bila je to moja majka. Bio sam dječak i sve je bilo stvarno. Napokon sam bio tamo, tamo s njom.
U jednom trenutku sve se promijenilo. Kao da mi je cijelo tijelo gorjelo i sve su mi priče eksplodirale u glavi.
Danas, u 39. godini, u ladici stoji knjiga s mojim imenom. Prva knjiga u serijalu govori o dječaku bez sjećanja koji se budi u nepoznatom svijetu. Mora pronaći svoja sjećanja kako bi otključao moć koja će zaustaviti zlikovca koji želi da sva djeca izgube sjećanja na djetinjstvo.
Thomas Leeds je autor knjige Jayben and the Golden Torch./Zdrave.to
Lajkajte zdrave.to i na Facebooku gdje ćete pronaći još puno korisnih i zanimljivih stvari!
