U kulturi i tradiciji Bugara, banica nije samo ukusan proizvod od tijesta, pripremljen sa sirom, jajima, kupusom, mesom ili špinatom, s ratlukom, bundevom ili halvom, ona je dio naše povijesti i rituala, ritualni kruh koji se priprema u većini svečanih ritualnih praksi.
Naziv slasnog peciva dolazi od “banak”, što u prijevodu sa starobugarskog znači “prost”, “ravan”, a slojevito slaganje nekih od vrsta peciva simboliziralo je kontinuitet među generacijama. Unatoč podrijetlu imena pljeskavice, nisu sve tradicionalne pljeskavice ravne. Često su se motale stare tradicionalne pite čiji je oblik personificirao red, sklad i kretanje u svemiru.
Pita sa SREĆOM za Novu godinu: Najukusniji recept
Kod nas se banica priprema po starom običaju za Božić i Novu godinu. Kakav je oblik i nadjev imala tradicionalna novogodišnja pita koju su pripremali naši djedovi i koja je simbolika ovog ukusnog doživljaja za nepce koji je između svojih kora skrivao cijeli jedan svijet, cijelu jednu povijest, bugarštinu i korijene koje smo sačuvali i prenosio kroz stoljeća ?
Tradicionalna novogodišnja pita – kakva je bila?
Među jelima koja su od pamtivijeka bila prisutna na stolu Bugara za Božić i Novu godinu bila je i banica. Tradicionalno se tipična novogodišnja pita pripremala s jajima i sirom – nadjevom koji je bio univerzalan i vjerojatno se najčešće koristio za izradu pita kako za blagdane tako i za radne dane. Nadjevu za tradicionalnu novogodišnju pitu stari su Bugari dodavali srećonoše koje su imale funkciju obrednih oznaka za sreću, zdravlje, plodnost, dugovječnost.
Za božićne i novogodišnje praznike Bugari su često pripremali slatku pitu – s nadjevom od bundeve. Bundeva, bundeva i bučnica sastavni su dio tradicije i običaja, obreda usmjerenih na blagostanje u kući i obitelji. Opet su se dodavale sreće i grane drijena s pupoljcima po kojima se gatalo kakva će godina biti i što će svakom članu obitelji dati.
Za blagdane se pripremala novogodišnja pita po starom običaju i to ona s nadjevom od jabuka. U narodu poznata kao “ablanica” i “jablanica”, pripremala se i za svijetle zimske praznike i kao dio svadbenih obreda za razliku od pita od zelja kao što su zelnik, lučnik i dr. kojim su naši djedovi slavili proljetne praznike.
Pite od sira za svečani stol: Vrlo ukusno!
Zanimljiva je činjenica da su i stari Bugari koristili mahunarke u slatkim pitama, najčešće od slanutka i kukuruza. Danas se sve rjeđe rade pite sa slanutkom uz voće ili slatki nadjev. Ako se mahunarke uopće koriste, najčešće ih predstavlja riža, s kojom slatka pita s jabukama i slanutkom ostaje u povijesti, kao tradicionalna obredna poslastica za novogodišnje praznike, danas zaboravljena.
Zašto su pita od sira i slatka pita bile tradicionalne za novogodišnje praznike?
Pitate li se zašto su se slatke pite i pite s jajima i sirom tradicionalno pripremale za doček nove godine i za svijetle zimske blagdane, objašnjenje je jednostavno – za lovnu sezonu najprikladnija je bila pita s mesom, koja se često pripremala s ulovljena divljač, za Na dan svetog Nikole pripremala se pita s ribom, poznata kao ribnik, kako se i očekivalo, za Kristovo uskrsnuće i proljetne praznike stari su Bugari pripremali svježe zelene pite – sa špinatom, sa kupusom.
Tako su, sasvim očekivano, tople note bundeve i aromatičnih jabuka, koje su zapravo dozrele u jesen, našle mjesto na stolu upravo u hladnoj sezoni, odnosno u ta stara vremena konzumirali su se sezonski proizvodi, voće i povrće , pa je sasvim razumljivo da su naši djedovi pripremali tradicionalnu novogodišnju pitu s nadjevom od bundeve, jabukama ili s jajima i sirom, što su zapravo najčešći recepti koji se i danas najviše konzumiraju.
Očuvala se i tradicija stavljanja sreće u novogodišnju pitu, koja danas zvuče malo drugačije i modernije, ponekad dopadljivije ili u skladu s modernim stilom života nego što su se sreće stavljale u blagdansku pitu davnih godina, iako su čuvaju se i najvažnija bogatstva – zdravlje, blagostanje, dom i obitelj.
Do glamuroznog dočeka nove godine ostalo je još nekoliko dana, pa imate vremena odabrati pitu koju ćete pripremiti kako bismo očuvali staru bugarsku tradiciju, trajala kroz stoljeća i kako bi djeca naše djece znala i zapamtite okus domaće aromatične i slasne pite.
