Fenomen bacanja hrane ima izravnu posljedicu uništavanje prirodnog okoliša. Prema prognozama UN-a, u bliskoj budućnosti će u raznim regijama svijeta nastupiti glad koja će dovesti milijune ljudi na rub gladi. U isto vrijeme, posljednjih godina postoji velika količina bacanja hrane, uglavnom u zemljama zapadnog svijeta, koja je u porastu.
FAO (Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a) procjenjuje da se najmanje 30% hrane proizvedene u svijetu, u vrijednosti od približno 940 milijardi, gubi svake godine.
„Ono što nije impresivno“, ističe g. Karolos Papalazarou, klinički dijetetičar – nutricionist, partner Metropolitan Hospital, „da se ovaj otpad ne odnosi samo na kućni otpad (preko kojeg je fenomen prvi put uočen), već iu cijelom lancu prethodna potrošnja: u fazama proizvodnje, prerade, distribucije, veleprodaje i maloprodaje. Drugim riječima, ne bacamo samo “više nego što treba”, nego uzgajamo, prerađujemo, standardiziramo, zbrinjavamo i prodajemo “više nego što treba”.
Što znači “više nego što je potrebno”?
To znači manje šuma, tj. više “golih” područja koja su energetski intenzivnija za iskorištavanje, tj. veće potrebe za navodnjavanjem, crpljenje više vode, tj. brže (i opasnije) smanjenje rezervi vode na planeti, tj. brže “iscrpljivanje” tla što rezultira više ekstenzivna i intenzivna uporaba gnojiva i herbicida, što znači više onečišćenja zraka i veću emisiju stakleničkih plinova, što znači da i kao društva i kao pojedinci moramo učiniti nešto sada.
Na koje načine možemo smanjiti prekomjernu konzumaciju i bacanje hrane
„Možemo usvojiti na individualnoj razini neke jednostavne navike“, objašnjava g. Papalazarou, koje će izravno dovesti do smanjenja prekomjerne konzumacije, a neizravno do smanjenja nepotrebne proizvodnje hrane i njezinih posljedica.
1. Kupnju planiramo tako da napravimo popis namirnica i tjedni plan obroka kako ne bismo kupovali pretjerano ili nepotrebno.
2. Pazimo da najkvarljivije proizvode (voće i povrće) kupujemo dva ili više puta tjedno u manjim količinama, umjesto da ih kupujemo odjednom za cijeli tjedan, što znači ne samo veće količine nego i veću šansu za njih pokvariti ili pokvariti.
3. Čim se vratimo iz kupovine hrane, sve proizvode koji su nam potrebni stavimo u hladnjak, a one koje ćemo odmah iskoristiti ili za koje nije potreban hladnjak stavimo na pult, kako bi bili vidljivi i ne zaboravljeni u ormar.
4. Hranu kupujemo u manjim količinama i pažljivo provjeravamo rokove trajanja. Oprezni smo pri kupnji velikih količina i izbjegavamo nabavu stvari koje nam ne trebaju zbog rasprodaje. Također izbjegavamo proizvode s bliskim rokom trajanja ako znamo da ih nećemo odmah koristiti.
5. Na kreativan način iskorištavamo jestive dijelove hrane koje obično bacamo, kao što su kore voća i povrća, povrće od mrkve itd. Možemo ih koristiti za pripremu zdravih smoothieja i sokova ili za pripremu i aromatiziranje temeljaca i umaka.
6. Zamrznite dio hrane koju smo kupili ako mislimo da smo kupili više nego što nam je potrebno. Također, možemo zamrznuti dijelove hrane koju smo skuhali (npr. mahunarke), kako bismo je konzumirali sljedeći tjedan.
7. Također, pravilnom obradom možemo produžiti korištenje povrća i voća. Vrlo zdrava opcija je priprema kiselih krastavaca od raznog povrća ili džemova od voća.
8. Dijelimo hranu s obitelji, prijateljima i susjedima. Što više ljudi dijeli hranu, manje otpada (kao što pokazuju istraživanja na tu temu u velikim obiteljima)”.
RES-EMP
