Procjenjuje se da polovica ljudi u dobi od šest do 64 godine u Europi igra videoigre. Taj se broj značajno povećava u dobi od 6-10 (68%), 11-14 (79%) i 15-24 (72%). Prema nekim istraživanjima, tinejdžeri mogu provesti i do tri sata dnevno igrajući elektroničke igrice ispred ekrana fiksnog ili mobilnog uređaja.
Ali za neke, ono što je počelo kao zdrav interes – možda tijekom praznika – može se s vremenom pretvoriti u opsesiju, čak i ovisnost. Zabrinuti roditelji trebaju znati koji su znakovi upozorenja i što mogu učiniti kako bi se nosili s problemima prije nego što izmaknu kontroli.
Roditelji koji nisu odrasli uz digitalne tehnologije i elektroničke igrice ponekad pretjerano reagiraju kad vide svoju djecu prikovanu za ekran. S druge strane, imaju opravdanu zabrinutost zbog ljudi s kojima njihova djeca možda razgovaraju na internetu, utjecaja na njihov san, raspoloženje i ponašanje, pa čak i njihovo fizičko zdravlje.
Kako mogu znati je li njihovo dijete stvarno ovisno o elektroničkim igrama? Djeca se mogu početi uranjati u digitalni svijet do te mjere da prestanu obraćati pozornost na stvari koje se događaju u stvarnom životu.
Uključujući:
• Počinju zanemarivati osobnu higijenu ili prehranu
• Izbjegavaju komunikaciju licem u lice sa svojim prijateljima
• Postaju razdražljivi i nemirni kada ne igraju svoje omiljene igre
• Izgledaju preumorno ili imaju glavobolje ili bolne ruke/oči od igranja
• Odbijaju ići u školu kako bi se više igrali
• Imaju problema sa spavanjem
• Lažu o tome koliko vremena provode igrajući se
• Svaki pokušaj da se ograniči njihovo vrijeme ispred ekrana dovodi do velikih sukoba/izljeva bijesa.
Savjeti tvrtke ESET
Kako možete smanjiti vrijeme koje vaša djeca provode igrajući elektroničke igre? Evo nekoliko savjeta međunarodne tvrtke za digitalnu sigurnost ESET.
• Komunicirajte sa svojom djecom: Što god se dogodilo, nastavite razgovarati s njima. Vaša djeca trebaju vodstvo, ali također trebaju otvoreno okruženje bez osuđivanja kako bi podijelila svoje brige i osjećaje. Ostavite igru okrivljavanja po strani i pokušajte bolje razumjeti jedno drugo.
• Izgradite povjerenje: Dio ovog komunikacijskog procesa je uspostavljanje povjerenja. Ako svojoj djeci jednostavno kažete što da rade, prisilit ćete ih da sakriju svoje negativno ponašanje. Budite što otvoreniji i suosjećajniji s poteškoćama kroz koje vaša djeca prolaze dok odrastaju.
• Zajedno pronađite granice: Baš kao što biste trebali izbjegavati naređivanja svojoj djeci, oduprite se porivu da im uzmete uređaje ili igraće konzole. Umjesto toga, sjednite zajedno i napravite plan kako smanjiti njihovo vrijeme ispred ekrana, možda deinstaliranjem aplikacija za igranje na određenim uređajima. To će možda trebati učiniti postupno. Primijenite dnevno vremensko ograničenje igranja ili vrijeme zamračenja na kućnom Wi-Fiju. Ako to radite zajedno, imate veće šanse za uspjeh.
• Zakažite digitalne stanke: kao dio klime suradnje sa svojom djecom, razmislite o tome da sjednete sa svojom djecom i zakažete kratke stanke daleko od njihovih uređaja/konzola. To može biti putovanje na nekoliko sati ili čak vikend. Pokušajte učiniti nešto što vas oboje veseli i održite razinu poticaja/motivacije što je više moguće.
• Razmislite o korištenju aplikacije za roditeljski nadzor: specijalizirani softver može blokirati pristup određenim aplikacijama za igre i/ili ograničiti njihovu upotrebu vremenskim ograničenjima. Ako ste zabrinuti da se vaša djeca ne pridržavaju svoje strane dogovora, to može biti koristan način za smanjenje štete. Ipak, uvijek objasnite zašto koristite takve alate.
• Sigurnost na prvom mjestu: Osim zabrinutosti zbog prekomjerne upotrebe web stranica za igrice, mnogi roditelji također su zabrinuti s kim njihova djeca komuniciraju na internetu i kakvom su sadržaju izložena. Aplikacije za roditeljski nadzor mogu riješiti drugu zabrinutost. Ali roditelji bi također trebali biti spremni razgovarati sa svojom djecom kako bi bili sigurni da su svjesna potencijalnih opasnosti s kojima se suočavaju u digitalnom svijetu. Kao digitalni građani, lako je povjerovati da su djeca upućenija u internet više nego što stvarno jesu. Pobrinite se da razumiju opasnosti dijeljenja previše osobnih podataka, kao i opasnosti od zlonamjernih korisnika, koji su označeni kao “predatori”. Trebali bi vam moći sve reći bez straha.
enikos.gr
