Nekoliko velikih istraživanja posljednjih godina dokazalo je: šećer je još opasniji nego što smo prije mislili. Može uzrokovati prijevremeni porod, “spaliti” gušteraču, dovesti do problema s pamćenjem, a WHO je pozvao da se količina šećera što više ograniči. Rafinirani šećer je u svakom pogledu štetan proizvod koji bi idealno trebalo potpuno isključiti iz našeg jelovnika.
Unatoč informacijama na internetu da se 5-6 žličica šećera dnevno smatra sigurnom normom, liječnici ne podržavaju takve preporuke. Sa znanstvenog gledišta možemo govoriti samo o sigurnoj upotrebi jednostavnih ugljikohidrata.
Ugljikohidrati bi općenito trebali činiti oko 60% našeg dnevnog kalorijskog unosa. 20% ove količine mogu biti jednostavni ugljikohidrati – šećeri koji se nalaze u voću, škrobu, mliječnim proizvodima i žitaricama. Preračunamo li količinu ugljikohidrata u grame, ovisno o dobi, načinu života i spolu, preporučuje se unos od 200 do 330 g dnevno, od toga 50 g može biti jednostavno, ali nije riječ o uzimanju dvije žlice. rafiniranog šećera dnevno.
Loša navika
Ali ako šećer ne čini ništa dobrom za tijelo, zašto onda mnogi od nas stalno žude za nečim slatkim? Problem je što šećer stvara ovisnost. Osim toga, ovisnost o slatkišima razvija se 8 puta brže od ovisnosti o kokainu.
Kada konzumiramo hranu koja sadrži puno šećera, živčane stanice okusnog aparata, percipirajući slatkoću, signaliziraju proizvodnju opijata, uključujući endorfine – kemijske spojeve koji se proizvode u mozgu i pružaju zadovoljstvo. Među ostalim, te tvari privremeno smanjuju bol i stres.
Po koži ćete znati jeste li pretjerali sa šećerom
Doživljavanje takvih ugodnih osjećaja ponekad dovodi do činjenice da osoba počinje osjećati neodoljivu privlačnost prema slatkim stvarima. I proizvođači hrane znaju da slatkiši izazivaju ovisnost, pa dodaju šećer u gotovo svaku hranu koja prolazi industrijsku preradu – mliječne proizvode, mueslije, umake, slastice, sokove itd. Na nutricionističkoj konferenciji u San Franciscu objavljeno je da danas više od 60 tisuća različitih proizvoda prolazi kroz proces industrijske obrade, au 80% njih dodaje se šećer.
Zašto je višak šećera opasan?
Šećer može doslovno uništiti tijelo iznutra. Predstavljamo vam samo neke od zdravstvenih problema do kojih dovodi pretjerana strast prema slatkišima.
• Šećerna bolest
Korištenje šećera uzrokuje brzi porast šećera u krvi, potičući oslobađanje velikih količina inzulina. Ako se takvi skokovi događaju dovoljno često, razvija se inzulinska rezistencija – stanice gube osjetljivost, što kasnije može dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2.
• Ateroskleroza
Prema nedavnim studijama, ljubav prema slatkoj hrani povećava rizik od ateroskleroze. Pod utjecajem glukoze dolazi do upale stijenki krvnih žila i molekule lipoproteina male gustoće (tzv. lošeg kolesterola) prianjaju na upaljena mjesta te se na tom mjestu počinje stvarati vaskularni plak. U početku se lumen posude jednostavno sužava, ali onda se može potpuno zatvoriti.
• Upalni procesi
Šećer izaziva upalu ne samo krvnih žila, već i gotovo svih tkiva u tijelu – živčanih stanica, kostiju i sluznica koje prekrivaju šupljine raznih organa. Zlouporaba šećera povećava rizik od razvoja svih bolesti koje završavaju na “to”, što ukazuje na njihovu upalnu prirodu.
• Neplodnost
Višak šećera u hrani može uzrokovati razvoj policističnih jajnika – bolesti povezane s oštećenom osjetljivošću stanica na inzulin. Može uzrokovati funkcionalnu neplodnost zbog kvara u hormonskom sustavu. Dakle, žene koje zlorabe šećer mogu steći muževne osobine zbog povećane proizvodnje testosterona, a muškarci, naprotiv, postaju ženstveni zbog povećane proizvodnje estrogena.
• Slabljenje imuniteta
Višak šećera u jelovniku izaziva autoimune procese i slabi obranu organizma od virusa i bakterija.
• Uništavanje unutarnjih organa
Redoviti, značajan porast razine glukoze u krvi dovodi do toga da ona reagira s proteinima koji su uključeni u proizvodnju svih hormona i enzima, koji su dio glavnih tvari koje čine stijenke krvnih žila, epitel , stanične membrane. Kao rezultat ove interakcije, protein se oksidira – “zašećeri”. Taj se proces naziva glikacija, što kasnije dovodi do postupnog razaranja tkiva organa i poremećaja njegove funkcije.
• Prerano starenje
Oksidacija proteina dermalnog kolagena zbog pretjeranog unosa šećera glavni je čimbenik starenja. Zato se kod ljubitelja slatkog bore pojavljuju ranije nego kod njihovih vršnjaka, ravnodušnih prema šećeru.
• Probavne smetnje i gljivične bolesti
Obilje slatkiša često remeti crijevnu mikrofloru. To je zbog činjenice da je glavna hrana za uvjetno patogene mikroorganizme šećer. Zato se ljudi koji vole slatko često suočavaju s poremećajem crijevne mikroflore. I žene – s poremećenom mikroflorom vagine, što može dovesti do razvoja soora.
Usput
Prema belgijskim znanstvenicima, šećer može biti i uzrok razvoja malignih tumora. Stanice raka razmnožavaju se na račun vrlo brze glikolize (to je proces razgradnje glukoze bez kisika). Njegova stopa u tumorskim stanicama može biti dvjesto puta veća nego u normalnim tkivima. Nusproizvod ultrabrze glikolize je fruktoza 1,6-bisfosfat, koji može aktivirati posebne proteine koji uzrokuju još veći rast malignog tumora. Prema istraživanju međunarodne skupine znanstvenika, prekomjerna konzumacija šećera može uzrokovati rak rektuma, dojke i mokraćnog mjehura.
Naš mozak ne treba šećer!
Svi znaju da je glukoza glavno gorivo za mozak. Oko 100 g ove tvari dnevno potroši ljudski mozak osobe teške 70 kg. Oko 20-25% dnevnog kalorijskog sadržaja prehrane troši se na aktivnost mozga tijekom intenzivnog mentalnog rada. Za održavanje vitalnih funkcija, prijenos signala i reprodukciju elementarnih operacija, mozak treba oko 400-500 kcal. A s povećanom mentalnom aktivnošću, te se brojke ponekad povećavaju dvostruko. Najviše kalorija trošite ako osobu tjerate da rješava neobične zadatke.
5 daleko boljih zamjena za šećer
Svoj intelekt možemo hraniti samo izravnim izdvajanjem šećera iz krvi. A šećer u njega može dospjeti na dva načina – hranom i iz strateških rezervi organizma. Tijelo također može proizvesti glukozu iz aminokiselina.
• Glukoza iz hrane
Ako ste dobro jeli i na jelovniku su bili složeni ugljikohidrati (žitarice, povrće, mahunarke), glukoza će ući u krv u roku od 2-3 sata.
• Glukoza iz zaliha
U tijelu se nakuplja kao glikogen u jetri i mišićima. A upravo su rezerve jetre namijenjene za rad mozga, mišići gomilaju rezerve za sebe. Inzulin potiskuje razgradnju glikogena – njegova razgradnja počinje tek nakon pada glukoze u krvi i smanjenja sinteze inzulina. Stres, naprotiv, pridonosi sagorijevanju tih rezervi.
• Glukoza iz aminokiselina
Tijelo za to može koristiti proteine koji dolaze iz hrane, u ekstremnim slučajevima – proteine iz mišića. Na taj način moguće je sintetizirati oko 400 g glukoze dnevno. Ali važno je znati da ako uopće ne jedete ugljikohidrate, ovaj proces će se uključiti 10 sati nakon što pojedete proteinsku hranu i ubrzat će se do kraja drugog dana.
Stoga, čak i ako slijedite dijetu s malo ugljikohidrata tijekom razdoblja visoke intelektualne aktivnosti, mozak će dobiti dovoljno goriva. Koristit će se i zalihe glikogena i sinteza glukoze iz aminokiselina. Jedine iznimke su kada se aktivno bavite mentalnim radom i uz to trenirate u teretani do iznemoglosti. Što to znači? Ali dodatni slatkiši, osim doze ugljikohidrata izmjerene u racionalnoj prehrani, čovjeku nisu potrebni!
Milena Vasileva
