Foto: iStock/Gulliver
Mozak djeteta nije minijaturna replika mozga odrasle osobe. U izgradnji je i još uvijek se povezuje sa svijetom. A na roditeljima je da stvore svijet, fizički i društveni, koji je bogat uputama i znakovima. Na temelju godina istraživanja u neuroznanosti i psihologiji, evo sedam pravila roditeljstva koja će pomoći vašem djetetu da izgradi mozak koji je fleksibilan i otporan.
1. Budite vrtlar, a ne stolar
Zvuči vam čudno? Stolari rezbare drvo u oblik koji žele. Vrtlari pomažu stvarima da rastu same nježnim uzgojem i oblikovanjem. Slično tome, roditelji mogu oblikovati svoje dijete u nešto specifično, recimo, u virtuoznog violinista. Ili mogu pružiti okruženje koje potiče zdrav rast u kojem god smjeru dijete krenulo. Nakon što saznate kakvu biljku uzgajate, možete “podešavati tlo” kako bi se ukorijenila i napredovala.
Pogledajte više:
2. Razgovarajte i čitajte svom djetetu
Istraživanja pokazuju da čak i kada su bebe stare samo nekoliko mjeseci i ne razumiju značenje riječi, njihov ih mozak već koristi. Ovo gradi neuralni temelj za kasnije učenje. Dakle, što više riječi čuju, to je veći učinak. Također će imati bolji vokabular i razumijevanje pročitanog. Poučavanje djece “riječima emocija” (tj. tužan, sretan, razočaran) posebno je korisno. Što više znaju, mogu fleksibilnije djelovati. Zamislite sebe kao turističkog vodiča u tajanstveni svijet ljudi i njihovih pokreta, emocija i zvukova.
3. Objasnite stvari
Može biti iscrpljujuće kada se vaše dijete stalno pita “Zašto?” Ali kada mu nešto objasnite, uzeli ste nešto novo iz svijeta i učinili ga predvidljivim. Mozak radi učinkovitije kada dobro predviđa.
Izbjegavajte odgovoriti na pitanja “zašto” sa “Zato što sam ja tako rekao.” Djeca koja razumiju zašto bi se trebala ponašati na određeni način mogu učinkovitije regulirati svoje postupke.
Ako je sve što znaju: “Ne bih trebao pojesti svu čokoladu jer je mama tako rekla, pa ću upasti u nevolju”, to uopće neće pomoći kada niste tu. Bolje je da djeca razumiju: „Ne bih trebao pojesti sve kolačiće jer će me boljeti želudac i morat ću ići zubaru.“ Ovo im rezoniranje pomaže razumjeti posljedice svojih postupaka i potiče empatiju.
Pogledajte više:
4. Opišite aktivnost, a ne osobu
Kada vaš dječak udari svoju sestru po glavi, nemojte ga zvati “zločestim dječakom”. Budite precizni: “Prestani udarati svoju sestru. To je jako boli i čini je tužnom. Reci joj da ti je žao.’
Isto pravilo vrijedi i za pohvale: ne nazivajte svoju kćer “dobrom djevojkom”. Umjesto toga, komentirajte njezine postupke: “Dobro si odabrao što nisi uzvratio svom bratu.” Ova vrsta formulacije pomoći će njezinom mozgu da izgradi korisnije koncepte o svojim postupcima i sebi.
5. Pomozite djeci da vas kopiraju
Jeste li primijetili kako neke poslove koji vam se čine kao posao (npr. čišćenje kuće ili plijevljenje vrta) možete obaviti s djetetom? Djeca uče prirodno gledajući, igrajući se i prije svega kopirajući odrasle. Ovo je učinkovit način učenja i daje im osjećaj majstorstva. Zato im dajte minijaturnu metlu ili vrtnu lopaticu ili igračku kosilicu i neka imitacija počne.
