Poštovani čitatelji, u “Doktoru” od sada možete čitati članke naše nove rubrike “Zdrava obitelj – zdrav čovjek”, autorice Aide Markovske. Ona je holistički i generativni terapeut i edukator, motivacijski govornik, eudaemonolog (istraživač sreće), osoba s bogatim i značajnim iskustvom u holističkom pristupu ljudskom zdravlju u svim njegovim aspektima..
Od 2012. godine zanima se i bavi genskom terapijom i protokom gena. Osnivačica je Škole opstetričke terapije “Zadrugata na Rhodonauts”. Od 2019. škola obučava terapeute poroda koji su pozvani i motivirani transformirati traume rođenja u kreativne impulse rođenja i tako dati poticaj dobroti i zdravlju u bugarskim porodima. Aida je pionir u primjeni obiteljske terapije kroz bugarske etno- i obredne tradicije, što se pokazalo iznimno uspješnim u poboljšanju obrisa naše obitelji.
Od 2009. godine Aida Markovska je Reiki učiteljica i predavačica više od deset različitih energetskih i ezoterijskih sustava.
Aida Markovska ima široku društvenu aktivnost. Od 2010. u timu je organizatora Festivala zdravog života „Zdravo zdravlje!“ i osnivačica Angel festivala u Plovdivu od 2015. Često je možete sresti na festivalima „Zdravo zdravlje!“ diljem zemlje, gdje drži predavanja i priče na razne teme.
Više o Aidi Markovskoj i njenom radu možete saznati na njenoj web stranici:
Gotovo svakodnevno na prijem mi dolaze ljudi koji pate od jako loših odnosa u obitelji i lozi. Dolaze očajni, bolesni i nezadovoljni, jer bez razumijevanja i bez dobrih misli i djela čovjek linja. Energija nam odlazi u nepotrebno ogorčenje, ljutnju i brigu, a nemamo snage radovati se malim, ali neosporno dobrim stvarima koje nam život nudi.
Najčešće potlačeni odnosi su između roditelja i njihove odrasle djece, između braće i sestara, strica i tetke s nećacima, između rođaka i sestrični. Čini li vam se da iz navedenog nedostaje vrlo važan obiteljski odnos, naime onaj između bake i djeda i njihovih unuka. Najrjeđe, kao iznimke, kršenja se uočavaju upravo u tim odnosima.
Zašto je to? Struje moći u rodu teku kroz sve nas, ali ne kaotično, već strogo određenim stazama. Od roditelja do djece, od starijih do mlađih. Ovo svjetlo koje svatko prima rezultat je hranjenja početnom čistom energijom Izvora i obogaćenom ili osiromašenom snagom naših predaka. Ona prolazi kroz svakoga dajući mu priliku da je nadograđuje svojom ljubavlju i razumijevanjem ili da veliki dio nje iskoristi za život pa i rasipa u neprikladnim situacijama i težnjama.
Djed i baka rođeni su barem pola stoljeća prije nas, iu njihovom životu glavni dio energije već se troši na njihove poslove, dok su naši roditelji u svom apogeju, u snazi svog života, i za njih je energija još uvijek ključno, za izgradnju i stvaranje. I tako, imamo priliku uzeti iz duhovne moći naših predaka, roditelji su određena prepreka ovoj energiji. Stoga su naše tvrdnje prema njima ponekad jake i vrlo bolne.
Važno je u našim životima tražiti i štititi svoju istinu, ali je također važno smanjiti zahtjeve prema roditeljima što je više moguće, dajući im priliku da napreduju u svom aktivnom životu s radošću i mirom. Možemo tražiti blagoslov od onih koji su ispred njih i oni su u stanju usmjeriti veliki dio kreativnog tijeka moći prema nama. Ta se dova odvija kroz priznanje, poštovanje i zahvalnost, koje jasno pokazujemo i kojih se držimo čistih misli i srca. Bake i djedovi gledat će nas blagonaklono, osobito snažno, ako nosimo njihova imena, ako budemo ličili na njih, ako s njima dijelimo svoje težnje i radosti, svoje nade i snove. Također ih je potrebno slušati, biti s njima na blagdanima i pokazati im svoju ljubav.
Otuda i ideja o mogućnosti postizanja razumijevanja s roditeljima. Prije svega, prisjetimo se da su oni samo 20-35 godina stariji od nas i još im je potreban snažan protok životne energije predaka. Ne samo da im je potrebna, nego imaju pravo na to, tu energiju posvećuju i nama, ali onoliko koliko mogu nastaviti graditi svoja postignuća i biti zdravi. Također, raspodjela njihove energije na njihovu djecu nije ravnomjerna kako bi se mnogi od nas nadali. Energija se raspoređuje prema redoslijedu pojavljivanja djece, teče kroz starije, a oni je brigom i pažnjom prepuštaju sljedećima. Ako želimo sebi dobro, trebamo poštovati sve rođene prije nas i biti potpuno mirni s tom idejom. Što smo manji, to će nam više energije dolaziti iz više izvora.
Kako sami možemo osjetiti te tokove? Prvo, najvažnije je postaviti se na pravo mjesto u svojoj obitelji: od koga smo veći, od koga manji i ne imati iluzije o drugom mjestu i drugom vremenu. Onda pogledajmo sa zahvalnošću starije i zahvalimo im za naše živote, za priliku da budemo njihova djeca, braća, sestre, unuci, nećaci, rođaci. Poklonimo glavu pred njihovim iskustvom, životnim putem, težnjama i znanjem. Pogledajmo kako i s kojim resursima žive i vidimo taj dio njih koji nam šalju. Budimo iz duše zahvalni za svaku snagu koja nam preko njih dolazi.
Zatim treba gledati na one koji dolaze poslije nas, ali ne s ohološću, prezirom, pa čak ni s naklonošću. Gledamo ih s istinskom naklonošću, radošću što postoje, ponosom što imaju nasljednike. Potrebna je hrabrost, ali i puno ljubavi, ljudskosti i razuma da se odvojimo od svojih resursa i darujemo ih s pažnjom i blagoslovom, bez pretjeranog upućivanja i stajanja na putu.
Ako uspijemo razviti ove kvalitete u sebi, vrlo brzo će nam naša obitelj pokazati put do razumijevanja i međusobne podrške, komunikacije i radosti zajedničkog života u snažnoj bugarskoj obitelji.
Aida MARKOVSKA, akušer
9. studenog 2023
