Alergije na hranu vrlo su česte, ali se ne manifestiraju uvijek tako da znamo za njih. Specijalno za čitatelje “Doktora” dr Dimitrov je objasnio kako se ispoljavaju i liječe alergije na hranu.
Poslovna kartica
♦ Dr. Zlatko Dimitrov diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Trakija u Staroj Zagori 2003. godine. 2010. godine stekao je specijalizaciju „Pedijatrijske bolesti“, 2013. godine specijalizaciju „Kliničke alergologije“, a 2018. godine specijalizaciju „ Javno zdravstvo i zdravstveni menadžment’.
♦ Dr Dimitrov je dio tima Klinike za dječje bolesti “Ajibadem City Clinic Tokuda Hospital” i “Art Clinic”.
♦ Profesionalni interesi su mu dijagnostika i liječenje alergijskog rinitisa, bronhijalne astme, alergija na hranu. Provodi funkcionalno testiranje disanja, bronhoprovokacijsko testiranje i kožno alergotestiranje.
– Dr. Dimitrov, koje su najčešće alergije?
– Najveća je učestalost alergijskog rinitisa – 25 do 30%. Procjenjuje se da će do 2050. godine 50% ljudi imati neku alergijsku bolest, a postotak alergijskog rinitisa će ostati, što znači da će broj pacijenata s ovom vrstom alergije neminovno rasti. Bronhijalna astma je na drugom mjestu po učestalosti.
Ova bolest donjeg dišnog trakta pogađa 10% populacije. Zatim dolaze alergija na hranu i alergija na lijekove. Na sreću, alergijske reakcije nakon uboda insekata su nešto rjeđe.
– Što su alergija na hranu i intolerancija na hranu? Zašto im ljudi pridaju toliku važnost?
– Za razliku od uzimanja lijekova, hranu uzimamo svaki dan, i to nekoliko puta dnevno. Stoga se svaka neželjena reakcija nehotice povezuje s unesenom hranom, a svatko tko je doživio alergijsku reakciju prvo pomisli na hranu-alergen. Ali moramo razlikovati alergiju na hranu, koja je reakcija s imunološkim mehanizmom, od intolerancije na hranu, koja je puno širi pojam.
S njim je moguće nekoliko mehanizama. Mogu biti neimuni i zbog nedostatka određenih enzima koji ne razgrađuju hranu, a to dovodi do njenog nakupljanja u probavnom sustavu sa svim štetnim posljedicama.
Drugi mehanizam je izravan učinak hrane na stanice, što dovodi do oslobađanja određenih tvari. Ove reakcije su toksičnog tipa. Stoga, kada govorimo o intoleranciji, uvijek moramo precizirati o kakvim se reakcijama radi.
Navest ću primjer intolerancije na laktozu koja je povezana s niskom razinom enzima laktaze koji razgrađuje laktozu (mliječni šećer).
Kada osobe koje pate od intolerancije na laktozu unesu veliku količinu mlijeka, enzim nije u stanju razgraditi cijelu količinu i javljaju se simptomi od strane probavnog sustava.
Ali ova reakcija nije alergijska u mehanizmu (nije imunološka). Odrasli bolesnici s intolerancijom na laktozu mogu popiti približno 60-70 ml mlijeka bez nuspojava. Ali ako uzmu više, razvijaju se simptomi intolerancije na laktozu.
Je li alergija naslijeđena?
Uzimamo li tvari slične strukture kao histamin, primjerice ustajalu ribu, proizvodi se učinak sličan histaminu, odnosno možemo dobiti crvenilo i osip. Međutim, ovo nije alergijska reakcija na ribu jer njezin mehanizam nije imun. Naša specifična antitijela ne reagiraju na ribu, ali kao i kod trovanja, unijeli smo tvar koja dovodi do neželjenih reakcija.
Ova dva primjera objašnjavaju razliku između alergijske reakcije, koja ima imunološki mehanizam, i intolerancije enzimskog tipa ili intolerancije povezane s izravnim unošenjem tvari otrovnih za tijelo.
– Postoji li genetska predispozicija kod ljudi koji razviju alergije?
– Naravno, postoji genetska podloga za alergije. Prije 15 do 20 godina znalo se da samo nekoliko kromosoma ima gene povezane s izazivanjem alergija, a sada ih ima oko 20. Određene regije kromosoma nasljeđuju se što dovodi do povećanog rizika od alergije na hranu.
Ovaj rizik navodimo kada razgovaramo s roditeljima djece pacijenata. Također odrasle pacijente pitamo o roditeljima. Imati jednog roditelja alergičara povećava rizik za dijete za 30-40%, dok kod dva roditelja alergičara rizik skače na 50%, a ako postoji još jedan bliski rođak s alergijskom bolešću, taj rizik može doseći 60%.
– Koje namirnice češće dovode do alergija, odnosno može li svaka hrana potencijalno postati alergen?
– Obje su tvrdnje istinite. Svaka hrana može postati alergen kod određene osobe. Ali postoje namirnice koje se povezuju s puno većom učestalošću alergijskih reakcija. Na primjer, prosječna učestalost alergija na hranu u populaciji je 6%, pri čemu je većina tih alergija povezana s nekoliko namirnica. Kod djece vodeći alergen je kravlje mlijeko, a slijede jaja, soja, plodovi mora i orašasti plodovi.
Dok je kod odraslih ovisnost suprotna – mlijeko ima puno manje alergijskih reakcija, a prevladava alergija na orašaste plodove, soju, ribu i plodove mora. Zatim dodajte jaja i mlijeko. Dakle, važno je koje je dobi pacijent.
dr. Zlatko Dimitrov
– Koji su simptomi alergije na hranu?
– Simptomi su uvjetno dva tipa – brzi i kasni tip alergijske reakcije. U brzom tipu mogu se primijetiti osipi na koži, oteklina ili kombinacija osipa i oteklina, iznenadni početak povraćanja i nakon kratkog vremena – proljev.
U rjeđim slučajevima dolazi do promjene svijesti, otežanog disanja (kratkog daha) i pada krvnog tlaka, što općenito nazivamo anafilaktičkim šokom. Anafilaksija je stereotip brze sistemske reakcije. Uz sve navedene simptome, anafilaksija može uključivati simptome probavnog sustava različitog stupnja težine.
Kasne stanično posredovane reakcije mogu se manifestirati osipom, ali edema obično nema. Često zahvaćaju probavni, a rjeđe dišni sustav, uz upalne infiltrate u plućima.
– Kako se liječe alergije na hranu?
– Prvo, izbjegavanjem hrane koja je mogući uzročnik alergijske reakcije. Ako još nije dokazano kao uzrok, izbacuje se više namirnica koje su mogući alergeni. Zahvaljujući dugotrajnom uklanjanju uzroka alergije na hranu, imunološki sustav gradi toleranciju na tu hranu, odnosno više ne reagira nakon ponovljenog uzimanja.
Eliminacijske dijete koje propisujemo za alergiju na hranu smanjuju broj memorijskih stanica imunološkog sustava, koje su zatim odgovorne za bržu proizvodnju antitijela i upalnih medijatora. Time se smanjuje rizik da pacijent u budućnosti razvije alergijsku reakciju na istu hranu. Ali sigurno je dovoljno dugo slijedio eliminacijsku dijetu. To se provjerava testom alergije.
Drugi način liječenja alergije na hranu je takozvana desenzibilizacija, koja se provodi u bolničkim uvjetima. Prema određenoj shemi i protokolima daje se hrana koja je izazvala alergijsku reakciju. To pak dovodi do izgradnje regulatornog tipa tolerancije.
Dr. Raina Stoyanova: Intolerancija na histamin često se brka s alergijom na hranu
Jer utječe na T-regulacijske stanice koje se “naviknu” na alergen (grade imunološku toleranciju) i ne reagiraju na ovu vrstu hrane. Liječenje desenzibilizacijom obično se primjenjuje kod pacijenata starijih od 5 godina. Stopa uspjeha nije dovoljno visoka i nosi više rizika nego eliminacijska dijeta. Koristi se kod pacijenata za koje smatramo da je malo vjerojatno da će razviti prirodnu toleranciju na hranu kroz eliminacijsku dijetu. Budući da desenzibilizacija nosi rizik od akutne alergijske reakcije, provodi se u bolnici.
– Koliko bi trebala trajati eliminacijska dijeta, jer neki ljudi cijeli život odlaze od onoga za što misle da je alergen?
– Eliminacijska dijeta traje različito vrijeme ovisno o vrsti alergijske reakcije. Na primjer, ako detektiramo alergijski proptokolitis (crijevnu upalu) u djetinjstvu, možemo predvidjeti da će unutar godinu dana dijete vrlo vjerojatno razviti toleranciju na kravlje mlijeko.
Razdoblja pridržavanja dijete su duža ako su alergeni jaja, riba ili plodovi mora. Najduže može trajati alergija na orašaste plodove, spontana izgradnja tolerancije na njih je vrlo niska. Stoga se kod alergije na orašaste plodove najčešće koristi desenzibilizacija.
Ako je kod pacijenta neuspješna desenzibilizacija ili je pogriješio u prehrani, zbog čega je imao alergijsku reakciju, već je potrebno uzimanje lijekova za liječenje alergijske reakcije.
Koristimo antihistaminike (lijekove protiv alergije), kortikosteroide i fiziološke otopine. Glavni lijek koji trebaju imati svi hitni pacijenti je adrenalin. Koristi se kod anafilaktičkog šoka, jakih alergijskih edema i spašava živote alergičnih bolesnika.
Mara KALČEVA
