Ako tjeramo svoje sinove i kćeri da jedu kada nisu gladni, vrijeme obroka pretvorit ćemo u vrlo negativnu situaciju.
Jedna od najvećih pritužbi roditelja je da im dijete “neće jesti”. Ali što mislimo pod “odbijanjem hrane”?
Danas većina roditelja ima krivu predodžbu o prehrani svoje djece. Nikada ne tjerajte dijete da jede! “Jako” dijete nije sinonim za zdravlje.
Živite u zemlji u kojoj 30% djece ima prekomjernu težinu, pa ljudi sigurno rade nešto krivo, zar ne? Morate ponovno razmisliti o cijeloj situaciji. Zašto tjerati djecu da jedu ako nisu gladna?
Sva živa bića su programirana da jedu kada su gladna. Zašto mislite da će vaše dijete biti drugačije?
Želudac desetogodišnjeg djeteta otprilike je četiri puta manji od želuca odrasle osobe.
Prema pravilu trojke trebao bi pojesti četiri puta manju porciju. A beba je veličine čajne žličice pa bi hranjenja trebala biti mala i česta.
Forsiranje više hrane kada je dijete već sito samo će uzrokovati da mu se želudac postupno povećava, tako da će mu ubuduće trebati više vremena da napuni želudac i više će jesti kada ne želi.
Drugim riječima, kada tjerate dijete da nepotrebno jede, šaljete signal njegovom mozgu i želucu da treba jesti čak i ako nije gladno.
To je nezdrava navika jer ako jedete više, vaša beba neće biti bolje hranjena, već ćete promijeniti njegove signale sitosti, što je dugoročno kontraproduktivno.
1. Što ako ima nizak percentil?
Važno je dobro razumjeti koncept percentila prije nego što prebrzo donosite zaključke. Samo zato što dijete ima nizak percentil ne znači da ne jede dovoljno ili da mu je zdravlje ugroženo. To samo znači da su, u usporedbi s drugom zdravom djecom iste dobi i visine, u ovom položaju.
Na primjer, dijete s percentilom od 30% znači da 30% zdrave djece u Španjolskoj ima tu težinu, ništa više, to je apsolutno normalna i zdrava težina. Nizak percentil uopće nije bolest. Roditelji su skloni misliti da ispod 50% dijete “nije na visini” i da će se razboljeti ako tako nastavi. Nečuveno je razmišljati o tome.
To jednostavno znači da polovica zdrave djece teži koliko i on. To što je ispod prosjeka nije loše (ovo nije test), osim ako je liječnik to posebno propisao.
Jeste li ikada otišli u restoran i bili prisiljeni pojesti cijeli tanjur kad ste već bili siti? Zašto to raditi s malom djecom? Tijelo je mudro i treba ga slušati.
2. Za prisiljavanje djeteta postoje posljedice
Ako svog sina ili kćer prisiljavate da jedu kada oni to ne žele, uzrokovat ćete sljedeće situacije.
1. Nauče koristiti hranu kao adut u pregovaranju.
Hrana ne može biti važnija od ispunjavanja biološke funkcije. Ako dijete u djetinjstvu nauči da je krafna nagrada, možda će ih, kad poraste, pojesti kad je loše volje.
S druge strane, ako ga kažnjavate zato što ne jede, vrijeme obroka može doživljavati kao stresno stanje i to će za njega postati prava muka.
2. Posljedice: nemir, suze i povraćanje.
Kad se dijete tjera da jede, mogu biti dva rezultata. Prvo, djeca će jelo doživljavati kao nešto negativno, a na stol će već reagirati s negativnom predispozicijom.
S druge strane, ako je roditeljima dobro, a djeca se naviknu na prejedanje zbog svoje težine, to može izazvati pretilost. Neka vaše dijete sluša svoje tijelo.
3. Strah kod beba.
Kad su djeca toliko mala da još nisu dovoljno svjesna što se oko njih događa, taj će trenutak za njih biti posebno zabrinut.
Neće dobro razumjeti cijelu situaciju i mogu pomisliti da ih roditelji (ljudi koji bi im trebali pružiti bezuvjetnu ljubav i privrženost) “napadaju”, tjeraju ih da jedu i čak se ljute ili viču na njih.
4. Pretjerana zaštita.
Roditelji koji su pretjerano uzrujani zbog toga što njihova djeca jedu simptom su pretjerane zaštite, stila poučavanja koji se ne preporučuje jer na kraju potkopavate dječju neovisnost. Poučavat ćete djecu koja će postati ovisna o drugima, koja će imati nedostatak samopouzdanja i nisko samopoštovanje.
5. Mržnja prema određenoj hrani.
Očito se mala djeca nikada neće oduševiti povrćem i ribom.
Morate biti strpljivi i dodavati ih u hranu u malim količinama i uvijek kao prvo jelo (kada je gladno), ali poštujte svoje dijete i nemojte ga tjerati da pojede cijeli tanjur povrća ili ribe.
Bolje je pojesti samo malo pa nešto drugo nego pojesti cijeli tanjur i ništa drugo. Prehrana treba biti raznolika. Ako stalno inzistirate da jedete samo jednu vrstu hrane, dijete će je na kraju mrziti i onda će je mrziti još dugo.
Također morate biti fleksibilni s vrstom hrane koju jedete. Ako, primjerice, vaše dijete ne voli brokulu, ali može jesti cvjetaču, tada češće poslužite cvjetaču nego brokulu ili neko drugo povrće slične hranjivosti. Bitno je da jede povrće, ali ne treba uvijek biti fokusiran na njega.
Naposljetku, najbolje pravilo za osiguravanje da su naša djeca nahranjena jest da odrasli trebaju odabrati jelovnik i vrijeme obroka, ali djeca odlučuju koliko hrane ide u njihov želudac.
