Ako je dijete nemirno, neposlušno ili neodgojeno, tada se često može čuti rečenica upućena njemu – teško je dijete.
Roditelji, odgajatelji i učitelji tešku djecu smatraju „neugodnom“.
To je zato što je s takvim djetetom teško pronaći zajednički jezik i vrlo je teško predvidjeti njegovo ponašanje. Ali što se krije iza demonstrativnog ponašanja? Što dijete želi poručiti svojim postupcima? Priča priča stručnjakinja mrežne publikacije BelNovosti, obrazovni psiholog, defektolog, stručnjak za ocjenu kvalitete predškolskog odgoja, Elena Bochkina.
Portret teškog djeteta
Nerijetko mi dolaze na konzultacije roditelji s djecom koja ne mogu kontrolirati svoje ponašanje. Impulzivni su, ne mogu sjediti na jednom mjestu, uzimaju igračke bez dopuštenja i pokušavaju razbiti komade namještaja.
Zabrinuti roditelj kaže da učitelji u vrtiću ili osnovnoj školi ne mogu izaći na kraj s djetetom – njihovi se zahtjevi ignoriraju. Mnoga ga djeca iz skupine ili razreda izbjegavaju i ne žele se igrati s njim. Ovaj portret tipičan je za većinu “teške” djece, bez obzira na spol. Dakle, “teško” dijete je uvijek:
- ne kontrolira vlastito ponašanje;
- nije svjestan svojih i tuđih osjećaja;
- ne želi se pridržavati utvrđenih pravila ponašanja;
- ne odgovara na komentare odraslih (roditelja i učitelja);
- često baca bijes;
- doživljava stres na javnim mjestima;
- često izopćenik u dječjim skupinama.
Pogreške odraslih koje dovode do lošeg ponašanja
1. Pretjerana zaštita.
Stalne zabrane od strane odrasle osobe dovode do toga da dijete ima želju da ih prekrši. Dajte djetetu više slobode i povjerenja, ako nešto zabranjujete, učinite to s razlogom i tada će se ono moći osloboditi opsjednutosti kršenjem vaše zabrane.
2. Permisivnost.
Ako se djetetu dopušta sve, tada ono neće imati jasne granice unutar kojih će shvatiti opasnost radnji koje se izvode. Kao i kod prezaštićivanja, i ovdje je potrebno održati ravnotežu između onoga što se može i onoga što se ne smije.
3. Nedostatak kazne za počinjeno djelo.
Dijete mora biti odgovorno za učinjenu radnju – nešto je prolilo – obriši; Razbio sam vazu – pomozi mi ukloniti krhotine. Tako će naučiti shvatiti da svaki postupak sa sobom nosi određene posljedice, a hoće li mu one biti ugodne ili ne, mora odlučiti sam.
4. Loš primjer odrasle osobe.
Ako značajna odrasla osoba pokaže primjer “lošeg” ponašanja, tada to postaje norma za dijete i ono ne razumije zašto bi se trebalo ponašati drugačije. Stoga, prije nego što prekorite svoje dijete zbog lošeg ponašanja, provjerite ponašate li se vi ili neka druga bliska odrasla osoba slično.
Razlozi za “loše” ponašanje leže u samom djetetu
Fiziološki:
- ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnosti);
- ASD (poremećaj iz spektra autizma);
- mentalna retardacija (mentalna retardacija) i mentalna retardacija;
- mentalna bolest;
- stres;
- dobna kriza.
Motivacijski/psihološki:
- privući pozornost;
- želja za moći;
- osveta;
- pokušaj izbjegavanja neuspjeha.
Kao što vidimo, mnogo je razloga za pojavu “lošeg” ponašanja. Često je roditeljima vrlo teško sami pronaći izlaz iz ove situacije.
Koraci za popravak
Prihvaćanje vašeg djeteta
Morate shvatiti da je “loše” ponašanje signal da je djetetu potrebna pomoć. Pokušajte ga što manje grditi i što više ga saslušati kako biste pronašli pravi motiv njegovog ponašanja. Reci mu da je ono što je učinio bilo loše, ali da ga i dalje voliš i prihvaćaš.
Kazna
Ako je kazna neizbježna, kažnjavajte samo za konkretno počinjeno djelo. Ne ponižavajte svoje dijete kaznama (udariti dijete je ponižavanje, nemojte ga vrijeđati). Ne kažnjavajte na javnom mjestu.
Dođite do načina da poboljšate situaciju
Ako je dijete učinilo nešto loše, onda mora ispraviti ono što je učinilo. Zajedno s njim osmislite načine koji će za njega biti izvedivi, a neće ga ponižavati.
Pomozite svom djetetu da postigne svoje na prihvatljiv način.
Saznajte što je vaše dijete postiglo ovim ili onim “lošim” postupkom. Možda nije imao dovoljno vlastitih sredstava da ostvari svoje ciljeve na društveno prihvatljiv način. Pomozite mu pronaći potrebne resurse.
Jesu li kazne ikada sigurne?
Sljedeće kazne se mogu smatrati psihološki “sigurnima”:
- Time-out (vrijeme koje dijete provodi samo. Dijete možete posjesti na krevet ili stolicu u susjednoj sobi).
- Privremena zabrana korištenja računala, gadgeta i gledanja crtića.
- Privremena zabrana kupnje igračaka i slatkiša.
- Edukativni razgovor u mirnom tonu.
- Zajedničko traženje rješenja.
- Dijete samostalno ispravlja svoje pogreške.
Kao što vidite, postoji mnogo opcija za ispravljanje “lošeg” ponašanja. Ali najvažnije od njih uvijek će biti prihvaćanje vašeg djeteta i otvoreno pokazivanje ljubavi i poštovanja prema njemu.
