Ako se svatko počne prisjećati svog djetinjstva, prije svega će pogledati svoje roditelje i njihove omiljene izreke.
Nije uzalud uvriježeno mišljenje da su djeca odraz svojih roditelja. Ono što odrasli ulože u dijete to i dobiju.
U pravilu postoje tipične roditeljske fraze koje svi uvijek čuju.
Najstrašnijim se smatra “razgovarajmo kod kuće”: gotovo svako dijete drhti od toga, rekli su psiholozi.
Ali ako to, u principu, nema izraženu negativnu konotaciju, onda treba spomenuti i iskreno toksične izjave.
Roditelji koji vole to im neće dopustiti.
1. “Ali kod Vasje… (Tanja, Petja, Maša, Kolja)”
Kada se dijete uspoređuje s drugima, to negativno utječe na njegovo samopoštovanje i odnos prema drugima.
Ako stalno sluša kako mu je razrednica marljivija, a susjeda tipična dobra cura, to ga potpuno lišava motivacije i želje za razvojem. A zašto, jer će ga neki Saša sigurno nadmašiti.
A majka će hvaliti ne vlastitu kćer, već svoju prijateljicu, koju svaki dan stavlja kao primjer. Nakon određenog vremena, dijete će na sličan način reći: “Katja ima dobre roditelje pune razumijevanja, ali ti mene nisi volio!”
2. “Izgledaš baš kao tvoj otac (majka, baka, djed)!”
Kao prvo, ova fraza obezvrjeđuje određenog člana obitelji, stavljajući ga na niži status od ostalih, a kao drugo, dijete se optužuje za sasvim običnu stvar. Da, on liči na tatu ili mamu, ali djeca liče na roditelje.
Potpuno je nejasno što novopečeni moralizator želi postići. Najvjerojatnije ima problema sa supružnikom ili rodbinom, pa svoj bijes iskaljuje na djetetu.
Takvi odvojeni pregovori završit će činjenicom da će maloljetnik htjeti uzdržavati rođaka za kojeg se ispostavilo da je, prema roditelju zlostavljaču. I ovo će biti najstroža kazna za potonje.
3. “Ovo je vaša odgovornost i za to ne dobivate pohvale!”
Govorimo prvenstveno o markama. Općenito je prihvaćeno da je učenik dužan dobro učiti, dok su svačije sposobnosti različite.
Ako su mu egzaktne znanosti teške, onda ga treba pohvaliti ako u omraženoj algebri ne dobije peticu, nego peticu. A kada roditelji daju takve fraze, oni jednostavno obezvrijeđuju zasluge svoje djece.
4. “Evo me u tvojim godinama…”
Ovo je također pokušaj usporedbe i opet ne u korist djeteta. Ako slušate neke roditelje, oni su bili idealni u pubertetu. Osvajali su medalje, donosili kući hrpu svjedodžbi, sudjelovali su na natjecanjima, bili su razrednici i dobivali petice iz svih predmeta.
Jednom riječju, dijete iskreno ne razumije kako se moglo roditi tako briljantnim ljudima. I razvija kompleks manje vrijednosti, ali ne pred vršnjacima, već pred tatom i mamom.
Naravno, roditelji puni ljubavi nikada neće vrijeđati svoju djecu, vrištati ih ili ih tući. Ovo nije samo toksičnost, već potpuna tiranija. Ako se takvo postupanje smatra normom u obitelji, onda je tamo situacija očito nepovoljna.
Najvjerojatnije, u načelu nisu planirali roditi dijete, stoga nemaju roditeljske osjećaje prema njemu. Otuda i zlostavljanje, kada odrasli namjerno pokušavaju jače udariti ljude.
Dakle, kada otac i majka ne vole dijete, to se izražava ne samo u označavanju specifičnih osjećaja (razdražljivost, histerija, netolerancija), već iu načinu na koji s njim razgovaraju.
Nažalost, takve se stvari govore mnogim ljudima, a djeca to smatraju normom i uzimaju zdravo za gotovo. Da ne spominjemo ljude koji su odgajani u sovjetsko doba: tada je većina roditelja koristila isključivo bič.