Postoje fraze koje se ne smiju izgovarati djeci u trenucima najjače razdraženosti i pravednog gnjeva.
Ogorčenost će proći, ljutnja će nestati, ali riječi izgovorene u osjećaju mogu uništiti temelje odnosa između roditelja i djece.
“Bilo bi bolje da se nikad nisi rodio”
Ova rečenica šteti samopouzdanju, a dijete razvija osjećaj beskorisnosti. Djeca će misliti da su te riječi izrečene ozbiljno, pa posljedice mogu biti nepredvidive.
Teško im je shvatiti da njihovi roditelji zapravo ne misle tako, a slučajno izgovorena rečenica rezultat je ljutnje, razočaranja i umora.
“Požuri, inače ću te ostaviti ovdje.”
Mnoga djeca imaju strah od napuštanja. Neke ljude to brine manje, neke više, a drugima je to glavna fobija. Izgovaranjem ove fraze postojeći strah se samo pojačava i negativno utječe na djetetovu psihu.
“Nikad ne radiš kako ti kažem”
Ako dijete vrlo često čuje ove riječi, tada se u njegovom umu stvara temelj naučene bespomoćnosti. Smanjuje se motivacija djece za bilo što, javlja se apatija i lijenost. S vremenom će se takvo dijete prestati truditi jer je sigurno da ionako neće uspjeti.
“Zašto ne možeš biti kao tvoj brat (sestra, Saša iz paralelnog razreda)?”
Izgovaranjem ove fraze roditelji očekuju da će svom djetetu postaviti smjernicu – na koga se ugledati. Ali u stvarnosti rezultat je drugačiji.
Prvo, djetetovo samopoštovanje se smanjuje i javlja se kompleks manje vrijednosti. Drugo, pojavljuje se zavist ili čak mržnja prema idealnoj osobi.
“Tvoj otac/tvoja majka…”
Kad odnosi među roditeljima krenu naopako, djeca su na liniji vatre. Okolnosti se svode na to da moraju izabrati stranu oca ili majke. Svaki roditelj pokušava umiriti dijete i doslovno ga tjera da govori ružne stvari o ocu ili majci.
