Pedagoški psiholog Elena Bochkina brani pošten stav u odnosu na agresivnu djecu.
Prije tri godine pobijedila je na međunarodnom natjecanju L. S. Vygotskog u području predškolskog odgoja i postala koautorica programa “Škola roditeljske izvrsnosti” koji pomaže roditeljima da prihvate svoju djecu i doprinesu razvoju uspješne ličnosti.
Dugo se vjerovalo da je agresivna osoba osoba koja bez straha, sumnje i odgađanja postiže svoj cilj. Kao što vidimo, ovo značenje nije imalo negativnu konotaciju, već je korišteno u pozitivnom smislu i značilo je svladavanje prepreke objektivne ili negativne prirode.
Ali danas se pojam “agresije” koristi za opisivanje negativnih radnji koje donose samo uništenje i štetu. Psihoanalitičar i filozof E. Fromm pod agresijom je podrazumijevao “radnje koje uzrokuju (ili imaju namjeru uzrokovati) štetu drugoj osobi, neživom ili živom objektu”.
Domaći farmakolog V. P. Poshivalov definirao je agresiju kao “namjerno nanošenje, pokušaj nanošenja ili prijetnju nanošenja štete drugom subjektu”. Kao što vidimo, definicije koje smo dali radikalno se razlikuju jedna od druge. S genetske točke gledišta, agresija se opisuje kao manifestacija gena MAOA (monoaminooksidaza A), koji su otkrili američki genetičari 2002. godine. Ali ne možete svu krivnju svaliti na rad gena. Uostalom, osoba je prije svega društveno biće koje se pokorava ne samo zovu krvi, već i pravilima uspostavljenim u društvu.
Razmotrimo koja je osobitost društveno usmjerenog agresivnog ponašanja na primjeru poznatih povijesnih osoba. Veliki generali kao što su Aleksandar Veliki, Aleksandar i Arkadij Suvorov te boksački šampioni Muhammad Ali i Floyd Mayweather bili su vlasnici gena agresivnosti i pokazivali su agresivno ponašanje na bojnom polju ili u boksačkom ringu.
Ali nikome od njih nije palo na pamet (na temelju povijesnih podataka) svoju agresiju iskaljivati na ljudima oko sebe, izvan neprijateljstava i boksačkih mečeva. Svi su je usmjerili u društveno prihvatljivom smjeru, odnosno dodatni faktor koji utječe na unutarnju agresiju je odgoj koji postavlja okvire dopuštenog ponašanja.
“Isto se događa i s djecom predškolske dobi. Ako je dijete prirodno agresivno, to uopće ne znači da će u budućnosti postati kriminalac. Roditeljski primjer i odgoj pomoći će u izbjegavanju mnogih problema u budućnosti i pridonijet će razvoju svrhovite i snažne osobnosti“- objašnjava Elena Bochkina.
Ako primijetite da je vaše dijete itekako svjesno nepravde, ispoljava buru negativnih emocija u slučaju neuspjeha ili stalno postaje poticatelj svađe, nemojte se obeshrabriti. Pomozite djetetu da prihvati svoje emocije i osjećaje, a zatim mu pokažite kako da se nosi s njima.
Roditeljima se nudi nekoliko vježbi za ispravljanje agresivnog ponašanja
1. Vičimo zajedno glasno
Ako vidite da je vaše dijete preplavljeno negativnim emocijama, nemojte tražiti od njega da ih priguši, naprotiv, pustite ih da izađu. Da biste to učinili, pozovite dijete da viče što je moguće glasnije. Neka to ponovi koliko god puta treba, ali pod jednim uvjetom – svaki sljedeći put mora biti glasniji od prethodnog. Obično se djeca smire u 5. pokušaju, ali postoje iznimke.
2. Uništite kuću
Pozovite dijete da razbije strukturu napravljenu od mekih kocki ili jastuka. To će vam omogućiti da fizički oslobodite dijete pod emocionalnim stresom.
3. Borba jastucima
Kada vidite da je vaše dijete preplavljeno negativnim emocijama, pozovite ga na borbu jastucima. Ova opcija za izbacivanje agresije je društveno prihvatljiva, jer ne šteti drugima.
4. Tko će dalje baciti loptu?
Pozovite svoje dijete da se natječu tko će od vas moći najdalje baciti loptu. Pokušajte onoliko puta koliko je potrebno da se vaše dijete nasmiješi.
Vrijedno je pojasniti da dijete neće uvijek rado odgovoriti na ponudu za igru. Zadatak odrasle osobe bit će zainteresirati dijete, pokazati primjerom da će ova aktivnost biti korisna u situaciji kada se osjeća ljutito.
Druga opcija za ispuštanje agresije može biti sport. To može biti boks, plivanje, tenis ili neki drugi sport u kojem dijete može primijeniti svu svoju upornost i unutarnju energiju. Što više energije dijete izbaci tijekom aktivnosti, to će imati manju želju da nekome naudi. Glavni zadatak roditelja je objasniti djetetu da se sve naučene tehnike mogu koristiti samo tijekom natjecanja ili za obranu, ali ni u kojem slučaju za napad.
“Agresivno dijete koje je dobro savladalo društvene norme i pravila te razumije kako se može nositi sa svojim negativnim emocijama izrasta u uspješnu osobu u svom poslu. Možda novi Aleksandar Veliki” – bilješke Elena Bočkina.
Zato je u procesu razvoja osobnosti djeteta koje pokazuje agresiju toliko važan roditeljski primjer i odgoj koji postavlja okvire dopuštenog ponašanja.
