Učenje je, naravno, važan proces za dijete.
I dobro je ako je učenik uspio postati odličan učenik. To svakako govori da nema problema u svladavanju gradiva, kao ni u usvajanju novih znanja i vještina.
No, treba li pod svaku cijenu tjerati dijete da dobiva samo dobre ocjene?
Naravno da ne. Prvo, u ovom slučaju roditelji vrše snažan psihološki pritisak na sina ili kćer.
Drugo, učenik se mora razvijati ne samo intelektualno. Stoga se ne možete usredotočiti samo na učenje.
Tri pravca razvoja djeteta
Učenje je važan, ali daleko od jedinog smjera razvoja djeteta. Dijete se također mora razvijati fizički i socijalno.
Ako se usredotočite samo na prvu točku, zaboravljajući na drugu i treću, tada dijete vjerojatno neće postići uspjeh u životu.
Dobro je ako učenik dobije samo najviše ocjene. Ali loše je ako se takav rezultat postigne odbijanjem potpune komunikacije s vršnjacima.
Život je jako težak za djecu za koju ne postoji ništa osim učenja.
Ne samo da morate svladati matematiku i fiziku, već i znati sklapati prijateljstva i obavljati barem najjednostavnije kućanske poslove.
Društven i fizički aktivan dobar učenik ima veće šanse za samoostvarenje od tajnovitog, šutljivog i nesigurnog odlikaša.
Međutim, ako dijete uspije savršeno učiti bez ugrožavanja tjelesnog i socijalnog razvoja, onda nema potrebe mijenjati situaciju. Glavna stvar je ne prisiljavati učenika da bude odličan učenik.
