Nekontrolirano dijete je, kako se obično kaže, dijete koje nije pod kontrolom. Teško se prepušta volji roditelja, često i sam na pameti, njegovi postupci su opasni i nitko mu tu ne može ništa.
Slika djeluje depresivno, no je li sve doista tako loše?
Djecu mlađu od 12 godina karakterizira hiperreaktivnost koja s godinama postupno opada.
Psiholozi još ne žure da uzbune po ovom pitanju, rekavši da nema nekontrolirane djece, jednostavno postoje roditelji koji ne mogu pronaći pravi pristup djetetu.
Dakle, postoje li nekontrolirana djeca i, ako postoje, kako ih prepoznati u svom djetetu i spriječiti sukobe?
Znakovi
Nekontrolirana djeca izgledaju različito, ali za sve njih možemo reći da im je nemoguće pronaći pristup. Njegovi roditelji su zabrinuti misleći da će zauvijek ostati ovakav.
Postoji nekoliko razloga zašto možete shvatiti da je dijete izvan kontrole.
- Bez reakcija. Kada dijete trči po dućanu, baca igračke s polica i leži na podu, roditelji su naravno nezadovoljni djetetovim ponašanjem i pokušavaju ga uhvatiti i smiriti. No, on na to nikako ne reagira, te se histerično tuče po podu tražeći ono što želi.
- Česti napadi bijesa i manipulacija. Kada dijete, idući u trgovinu, uvijek zahtijeva ono što želi, dobivajući kao odgovor primjedbu roditelja ili rečenicu da sada nemaju novca za to, tada dijete počinje histerizirati zbog nesposobnosti da dobije ono što želi. Razlika između ove točke i prethodne je u tome što se takvi napadi bijesa događaju svaki put, a naknadno iskustvo i riječi roditelja ne nailaze na nikakvu reakciju kod djeteta.
Razlozi nekontroliranosti
Ako postoje znakovi da se dijete ne može kontrolirati, a roditelji ne mogu nositi s njim, onda za to moraju postojati razlozi.
Evo nekih od ovih razloga:
- Značajke psihičkog razvoja djeteta. Nekontrolirano ponašanje može biti posljedica mentalnih problema ili urođenih razvojnih karakteristika. Ako je dijete često kaotično u svojim pokretima, nekontrolirano u svojim postupcima, onda je vrijeme da se obratite liječniku s ovim problemom, koji može točno dijagnosticirati. To može biti poremećaj pažnje s hiperaktivnošću ili hiperkinetički poremećaj.
- Kriza djetinjstva. Uočava se u dobi od 1 godine, 3 godine, 6-7 godina i u adolescenciji. Ova pojava je mnogo prirodnija i poznatija, ali to ne znači da zahtijeva manje pažnje odraslih. U takvim trenucima od roditelja se traži veća briga i pažnja o djetetu, inače će ono na sve reagirati histerijom i hirovima, au kasnijoj dobi lijenošću i tvrdoglavošću.
- Dijete zahtijeva pažnju. Možda svojim stalnim neposluhom i histerijom dijete “viče” za pomoć. U ovom slučaju, bolje je obratiti pozornost na ono što djetetu uzrokuje moguću nelagodu.
Što uraditi
Kada se pronađu svi znakovi i jasni razlozi, ostaje jedno pitanje: “Što učiniti s takvim djetetom?”
- Roditelji moraju biti dosljedni u kažnjavanju i nagrađivanju jer će dijete na sve načine pokušavati saznati je li ono što je jučer bilo zabranjeno danas zabranjeno? Isto tako, ne možete djetetu zabraniti nešto što je oduvijek bilo dopušteno, inače dijete može postati zbunjeno oko toga što treba, a što ne.
- Komunikacija s djetetom na ravnopravnoj osnovi pomoći će u rješavanju mnogih sukoba, no roditelji često zanemaruju takve savjete jer smatraju da su stariji i jači i da se uopće ne trebaju pravdati djetetu ili se povode za njim, pitajući ga za mišljenje i želje. Ravnopravno komunicirati znači argumentirano obrazložiti svoj stav o bilo kojem pitanju.
- Kada je dijete razdraženo, ne vrijedi ga razvodnjavati s još više negativnosti. Naprotiv, trebate odvratiti dijete nečim zanimljivim, na primjer, igrom, ili ga možete nekako nasmijati. Glavno je da to ne izgleda kao obezvređivanje njegovih problema – djeca to jako osjećaju.