Djeca koja se savršeno ponašaju ne postoje.
Svako dijete, čak i ono najposlušnije i najmirnije, prije ili kasnije učinit će nešto loše.
Kako ispravno ukazati djetetu na pogrešku i zamoliti ga da izvrši važnu radnju ili, naprotiv, da prestane?
Mnoge majke i očevi koriste sljedeće fraze: “Bježi odatle!”, “Ma daj, prestani!”, “Odmah ispravi loše ocjene!”, “Požuri napraviti zadaću!”, “Nisi dobro očisti svoju sobu!”
Sve te primjedbe su loše: rijetko pomažu ispraviti djetetovo ponašanje.
Roditelji svoje nezadovoljstvo trebaju izraziti drugačije.
Suština tehnike “Ja-poruka”.
Je li beba učinila nešto loše? Nemojte izravno kritizirati svoje dijete i nemojte koristiti imperativ!
Bolje je izražavati vlastite osjećaje zamjenicom “ja”.
Na primjer, umjesto izraza “Ustani brzo! Zakasnit ćeš u školu!” trebate reći: “Zabrinut sam za tebe, jer je ostalo vrlo malo vremena do početka nastave.”
Umjesto “Ti si loš učenik!” Bolje je reći sljedeće: “Brine me veliki broj dvojki u tvom dnevniku.”
Što je dobro u ovom pristupu? Prvo, formalno majka ili otac ne kritiziraju dijete, ograničavajući se na izražavanje vlastitih osjećaja: psihološki pritisak je minimalan.
Drugo, beba koja razumije osjećaje svojih roditelja postaje poslušnija.