Ovisno o dobi djeteta i specifičnim manifestacijama u ponašanju, moguće je ograničiti dječju agresiju i stvoriti uvjete u kojima ona više neće biti od koristi djetetu (a time ni vama).
Da biste to učinili, morate shvatiti da dijete ne razmišlja o agresiji ili, kako to nazivaju u profesionalnom žargonu, “devijantnom ponašanju” stalno, pa čak i redovito.
To je uobičajena, ponekad potpuno nesvjesna, reakcija djeteta na određene utjecaje – ponekad brza, ponekad odgođena i s kumulativnim učinkom – ovisno o osobinama osobe; ali se uvijek na ovaj ili onaj način očituje u živom organizmu koji misli i osjeća
Nema tu ništa novo, pa čak ni ništa posebno opasno – ako se situacija ne pokrene. U principu, nema potrebe boriti se protiv dječje agresije, jer je “prekasno”, kaže psihologinja. Andrej Kaškarov.
Da, možemo govoriti o sprječavanju pretjerane narcisoidnosti i bahatosti djeteta prema vama.
Ali djetetov karakter uglavnom se formira nakon 3 godine, a vi možete samo nešto izdržati, stvoriti ovisnost, nekako motivirati “njegovo strpljenje”, ali i dalje ćete osjećati manifestacije ponašanja, a što više snage dijete ima, to više i dublje.
To je takozvani problem “očeva i sinova”, opisan mnogo puta, uključujući iu klasičnoj literaturi.
Osim toga, moramo razumjeti da manifestacije agresivnog ponašanja mogu biti namjerne (promišljene) i nesvjesne. Zbog toga postoje različite metode za njihovo zaustavljanje.
Dakle, problem nije nov, ali ima značajna obilježja povezana s utjecajem novog vremena i okolnosti na ljude.
Moderno dijete naviklo je na dostupnost informacija, a neke tvrdnje da je internet iznenada ugašen poput svjetla (ili lampe) koje se gasi u mraku sasvim su točne.
Čak se i naslovi članaka u hiperinformatičkom dobu (a bit će još i gore u ovom dijelu) čitaju “dijagonalno”, odnosno letimično preletajući riječi naslova, i ako vas ne “uhvate” ili zainteresiraju , ljudi prelaze na sljedeći (naslov).
Približno ista svojstva ima i potreba za gledanjem kratkih videa u trajanju od 1-3 minute. A ima tu svega – sve su to “edukativni sadržaji” koji utječu na ponašanje djeteta. A među složenim razlozima devijantnog ponašanja djeteta su njegovi narcisoidni zahtjevi.
Pogledajmo takav slučaj. Za stolom se okupljala obitelj sa starijom rodbinom na čelu i uz sudjelovanje djece od 3-10 godina.
Baka, koja djevojčici nije kupila traženi poklon “na vrijeme” (samo tako, a ne na rođendan), prinosi šalicu čaja ustima, a šestogodišnje dijete udara po ruci šalicu odozdo, a zbog efekta iznenađenja sadržaj se prolije po stolu.
Ovo je reaktivna, odgođena i ponekad nesvjesna agresija djeteta prema starijem rođaku, odrasli čak mogu koristiti ocjeniteljsku riječ “osveta”, ali to neće odgovarati stvarnosti.
Jer djetetova reakcija nije svjesna. Ovo je primjer takve vrste agresije. Ali koji su razlozi – ako dijete takav primjer nije vidjelo ni kod kuće ni u vrtiću (možda)?
A primjer ponašanja je i ponekad nekontrolirano gledanje “videa” na kojima šaljivdžije prikazuju razne slične “viceve”. Štoviše, tinejdžer više-manje razumije neprikladnost ponavljanja “primjera” u konkretnoj situaciji. Ali vrtić još nije.
Djelomično iz istog razloga djeca postaju “nekontrolirana”. Odnosno, ovo je mišljenje roditelja ili svjedoka situacije.
Zapravo, odgovarajuća osoba je sasvim upravljiva, ali za to se morate pomno zainteresirati za nju – kako biste znali brige, težnje, snove, planove, vrijednosne sudove i, općenito, emocionalno stanje vašeg djeteta.
Tek tada – poznavajući svoje dijete i uz obavezni uvjet vašeg autoriteta za djecu – može se njime “upravljati”, utjecati, odgajati. A mnogi roditelji doslovno “nemaju vremena”.
A škola ili izvanpansionska obrazovna ustanova ne može zamijeniti kućno obrazovanje.
Kada roditelji “nemaju vremena” svom djetetu dati elektronički uređaj s dostupnim i neograničenim internetom s ciljem “pusti ga” – to je vrlo glup i loš oblik, koji dovodi do pedagoškog zanemarivanja djece.
Evo nekoliko kratkih međuzaključaka. Ograničite internetski sadržaj bez nadzora za svoju mlađu djecu kao primjer ponašanja koje se smatra “normom”. Ili se nemoj ničemu čuditi.