S rođenjem djece mijenja se ne samo način života, već se pojavljuju i nove sposobnosti. Postajemo zreliji i osjetljiviji na potrebe drugih.
Psihologinja Elena Shmatova ispričala je kako nam djeca pomažu da postanemo zreliji.
U prvim mjesecima teško je odrediti zašto dijete plače, želi spavati, jede, boli ga trbuščić, s vremenom roditelj nauči po držanju i plaču odrediti što točno djetetu treba, ta se vještina prenosi drugim područjima života, razvijajući zapažanje.
Osoba nauči izdržati jake emocije, vrištanje, plač. Glasni zvukovi, koji mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati, razvijaju izdržljivost.
Roditelj treba poduzeti radnje koje će pomoći zadovoljiti djetetovu potrebu kako bi ono prestalo plakati.
Nedostatak sna i odmora tjera vas da tražite rješenja kako s djetetom imati vremena obaviti potrebne postupke i pronaći priliku za odmor.
Kombinirajući posao s brigom o djeci, možete uvježbati vještinu multitaskinga; ako ona prije nije bila dovoljno razvijena ili se činila nemogućom, dođe trenutak kada postane nužna.
Možete odrasti preispitujući svoje iskustvo komunikacije s roditeljima: neki postaju zahvalniji i nježniji prema svojim roditeljima, shvaćajući koliko je rada bilo potrebno za njihov odgoj.
Drugi se, naprotiv, boje pogriješiti u roditeljstvu ili nanijeti bol i štetu vlastitom djetetu. Nekima djeca pomažu da prožive svoje djetinjstvo, koje je možda rano završilo ili je bilo lišeno svijetlih trenutaka.
S dolaskom djece raste potreba za zaradom više i smišljanjem novih načina zarade. Što nedvojbeno razvija i potiče vaš rad.
Posjećivanje obrazovnih i zdravstvenih ustanova izoštrava vještine komuniciranja s drugim ljudima, pregovaranja i obrane interesa djeteta.
Sposobnost reći ne djetetu također postaje nužnost.
Zabranjujući nešto, održavajući njegovu sigurnost, nema načina da se zadovolji, da bi bila dobra, osoba se uči biti “loša” za dijete u trenutku, shvaćajući prednosti njegovih zabrana u budućnosti.
To se može prenijeti i na druga područja; više nije tako strašno odbiti.
Odraslost se može očitovati u vremenskoj ograničenosti, s prisutnošću djeteta više nema mogućnosti pomoći ljudima koji su iskoristili tuđu dobrotu.
Javljaju se nove nijanse ljubavi i emocija, radost poprima nove boje od uključenosti, a inspiracija od osmijeha, prvog koraka. Zadovoljstvo od jednostavnih stvari postaje svjetlije.
Osoba počinje više cijeniti trenutke tišine kako bi bila sama sa svojim mislima i pratila promjene.
Nove spoznaje o razvoju djeteta, iskustvo odrastanja ne mogu a da ne utječu na čovjeka, jer prema zakonu dijalektike kvantitativne promjene prelaze u kvalitativne, osobnost postaje zrelija, samosvojnija, dublja i više pojavljuju se globalni i dugoročni ciljevi u životu.