U svijetu modernog roditeljstva postoje mnoge metode i škole mišljenja koje obećavaju da će vas pretvoriti u super roditelja.
No, bez obzira koju metodu odabrali, dva su ključna principa koja ostaju ista – otvorenost i emocionalna komunikacija, kaže Reeve, terapeut i transpersonalni psiholog. Nadežda Narutovich.
Eric Berne, poznati psihijatar i autor knjige “Ljudi koji igraju igrice”, u psihologiju je uveo pojam “odrasla osoba – odrasla osoba”. Ustvrdio je da smo kao odrasli sposobni za konstruktivnu komunikaciju te da bi upravo takva komunikacija trebala biti temelj u našem odnosu s djecom. Što je ovaj koncept?
Otvorenost i stav Odrasla osoba – Odrasla osoba
Otvorenost je razumijevanje da su vaša djeca individue, svako sa svojim osjećajima, mislima i potrebama. Vaš posao kao roditelja je prihvatiti ih onakvima kakvi jesu, a ne težiti stvaranju mlađih kopija sebe. Pristupajući roditeljstvu otvorenog uma, stvarate atmosferu u kojoj vam dijete može pričati o svojim radostima, brigama i tugama. Tako se gradi most emocionalne komunikacije.
Pozicija “odrasli-odrasli” uključuje razumijevanje da ste i dijete i vi odrasli s jednakim pravom na svoje osjećaje i mišljenje. Vaša je uloga biti oslonac, vodič, izvor iskustva, ali u isto vrijeme morate poštivati i osjećaje i gledište djeteta. To stvara atmosferu međusobnog poštovanja i povjerenja.
Važnost emocionalne komunikacije
Emocionalna komunikacija s djetetom više je od pukog razgovora. Ovo je razumijevanje i poštovanje njegovih osjećaja.
Ne postoji ništa važnije nego dati djetetu do znanja da su njegovi osjećaji važni. Kada dijete osjeća da su njegove emocije važne i da će ih se čuti, ono razvija emocionalnu inteligenciju – sposobnost upravljanja vlastitim emocijama i razumijevanja emocija drugih.
Prihvaćanje i bezuvjetna ljubav
Ključni aspekt uspješnog roditeljstva je prihvaćanje djeteta onakvo kakvo jest, a ne onakvo kakvo biste željeli da bude. Postoje trenuci kada roditelji misle da pokazuju svoju ljubav time što maze svoje dijete sa svime što poželi. Međutim, to nije uvijek manifestacija ljubavi.
Bezuvjetna ljubav je kada dijete zna da ćete ga uvijek podržati, čak i ako pogriješi. Na primjer: ako dijete dobije dvojku, to je loše, ali nije loše, a vi mu u tom trenutku pokazujete da ga ne volite i da vam ne treba. Ni u kojem slučaju ne smijete odgovornost za svoje emocionalno stanje prebacivati na dijete.
Strogost u obrazovanju
Na prvi pogled, strogoća i emocionalna komunikacija mogu se činiti nespojivima. Ali važno je shvatiti da strogost ne znači odsustvo emocija i komunikacije. To znači postavljanje granica i pravila koja su nužna za zdrav razvoj djeteta.
Emocionalna komunikacija pomaže objasniti značenje ovih pravila i granica. Dijete vidi da one nisu nametnute odozgo, već se temelje na brizi za njega.
Popustljivost ili ljubav
Ponekad roditelji pogrešno vjeruju da voljeti dijete znači dati mu sve što želi. Ovo pogrešno shvaćanje dovodi do popustljivosti, au konačnici do nedisciplinirane, nesretne djece.
Pogreške u roditeljstvu: projekcija vlastitih želja na djecu
Članak bi bio beskoristan bez govora o greškama odgoja. Jedna od čestih pogrešaka u odgoju djece je projekcija vlastitih neostvarenih želja i ambicija na njih.
Psiholog Alfred Adler pridonio je proučavanju ovog problema. Napomenuo je da roditelji ponekad nastoje ostvariti svoje neostvarene snove preko svoje djece.
Na primjer, ako je majka oduvijek maštala o tome da postane uspješna glazbenica, možda će pokušati ustrajno učiti svoje dijete svirati neki instrument, ne uzimajući u obzir da dijete može imati sasvim druge interese. Zašto je to važno?
Psiholozi smatraju da djeca koja odrastaju pod pritiskom roditeljskih očekivanja i nametnutih ciljeva mogu doživjeti unutarnji sukob i strah od neuspjeha. To može dovesti do osjećaja neadekvatnosti, pa čak i otuđenja odraslog djeteta od njegovih ili njezinih roditelja u budućnosti.
Kako izbjeći ovu grešku
Kako bi izbjegli projiciranje svojih želja na djecu, roditelji moraju aktivno slušati i razumjeti svoju djecu. Trebali bi uzeti u obzir interese i potrebe svoje djece, a ne inzistirati da “ja znam što je najbolje za tebe.”
Otvorena i emotivna komunikacija s djecom pomaže boljem razumijevanju njihovih jedinstvenih karakteristika i stvaranju atmosfere podrške i međusobnog razumijevanja.
Zaključak
Odgoj djece je umjetnost koja zahtijeva ravnotežu između usmjeravanja i slobode, podrške i neovisnosti. Izbjegavanjem uobičajenih zamki kao što je projiciranje vlastitih želja, roditelji mogu pomoći svojoj djeci da se razviju u snažne, samouvjerene osobe.
Otvorenost i emocionalna komunikacija su presudne. Djetetovo emocionalno obogaćivanje, prihvaćanje, bezuvjetna ljubav i podrška stvaraju čvrste temelje za njegov budući razvoj. Međutim, također je važno zapamtiti ravnotežu između ozbiljnosti i nježnosti.
Postavljajući stroge granice, roditelji pomažu djeci snaći se u ovom svijetu u kojem postoje određena pravila i odgovornosti.
Sjetite se pozicije “odrasli-odrasli” iz koncepta Erica Bernea. Podržavajte svoju djecu, ali ih nemojte razmaziti; obrazujte ih, ali im ne dajte osjećaj popustljivosti. Mudro odgajana djeca mogu razviti svoju emocionalnu inteligenciju, steći osjećaj vlastite vrijednosti i postati samouvjerene odrasle osobe.
Djeca su naša budućnost, a ulaganje u njihov emocionalni razvoj nikada neće biti uzalud.