“Živim za djecu. Nisam bio voljen kao dijete, pa neka imaju puno bezuvjetne ljubavi.” Oh, te traume iz djetinjstva…
Olga Batueva, psihologinja, rekla nam je zašto je slijepa majčinska ljubav opasna.
Razvojem psihologije u našoj zemlji, gdje je dugo naglasak bio na traumama iz djetinjstva, mnoge su mlade majke (ne po godinama, već po iskustvu) počele ići u krajnosti.
Mame, ranjene djetinjstvom, trude se maksimalno biti korektne i idealne, pogotovo u bezuvjetnoj ljubavi.
Forumi mama prepuni su pravih savjeta o tome kako voljeti. Toliko su strastveni oko toga da se majčina iscjeljujuća ljubav pretvara u zagušljivo slijepu.
Takva “ljubav” budućeg odraslog čovjeka čini djetinjastim, nesposobnim preuzeti odgovornost za svoj život, egocentričnim “sve za mene i samo mene”, nesposobnim izdržati stres odraslog života, prevladati poteškoće i nositi se s patnjom i izazovima stvarnosti. .
Druga strana slijepe majčinske ljubavi je ugurati toliko razvoja u svoje dijete da mu se, počevši od adolescencije, već smuči razvojni kružoci, sekcije, predavanja i tečajevi.
Jedna majka ponosno mi je rekla tijekom konzultacija da je raspored njezine djece ispunjen u minutu. “A kada se opuštaju i rade stvari svoje djece?” – pitao. “Kakav bi posao mogli imati? Njihov zadatak je učiti, učiti i još jednom učiti. Onda će reći hvala.”
Prošlo je nekoliko godina. Ta ista majka mi je došla potpuno zbunjena da je njezina kći tinejdžerica pokušala samoubojstvo. “Toliko sam se trudio oko nje, ali ona…” Nije mogla podnijeti majčinu strastvenu ljubav.
Sve treba ići svojim tijekom u razvoju djeteta.
Tri su važne komponente uvjeta za razvoj psihički zdrave osobnosti.
1. Poznavati dječju razvojnu psihologiju, razumjeti dobne karakteristike djece i ne slijediti fantazije u svojoj glavi o odgoju superčovjeka, već paziti na karakteristike svog djeteta i njegovu dob.
Slušajte predavanja o dječjoj psihologiji, čitajte knjige o tome, ne uspoređujte svoje dijete sa svom djecom svijeta. Istražite djetetove mogućnosti i pomozite mu da stekne životno iskustvo.
2. Dijelite ljubav i brigu. Voljeti bezuvjetno ne znači dopustiti sve na svijetu i fokusirati se samo na djetetove želje. Ne zna što će za njega biti dobro, a što štetno. Čak ni u adolescenciji nije sposoban samostalno birati.
Jer nema životnog iskustva. Prvo treba akumulirati društveni kapital.
To je odavno dokazano. Socijalna inteligencija puno je važnija za život od opće inteligencije (IQ). Svi znamo primjere uspona C učenika na društvenom liftu i stradanja odlikaša koji kao smrznuti bilježe vrijeme na jednom mjestu.
Ljubav prema djetetu se prvenstveno očituje u tome da mu se omogući razvoj upravo onoliko koliko njegova psiha može primiti. Dajte mu vremena za odmor i osobno vrijeme za igru, šetnje, rad što voli, a ponekad ne radi ništa.
Ljubav je osjetljivost na osobine ličnosti djeteta. Obrazovanje je definiranje pravila i granica dopuštenosti. Plus naučiti živjeti u društvu.
3. Ali što je najvažnije, kako ne biste upali u zonu slijepe majčinske ljubavi, vrlo je važno angažirati se na vlastitom razvoju.
Jednom sam radila kao učiteljica u osnovnoj školi. U ovoj dobi djeca su vrlo otvorena, a izvana je jasno vidljivo kako marljivo kopiraju odrasle. Zatim je stekla psihološko obrazovanje. Svoju praksu započela je kao dječji psiholog.
Radio godinu dana. Nisam više mogao izdržati. Majke su dovodile svoju djecu na konzultacije i izvještavale otprilike isto: „Živim za njega/nju, napustila sam karijeru, a on/ona to ne cijeni. Učinite nešto s tim.”
Gotovo uvijek je pitala: “Tko je odgojio vaše dijete?” Podigavši obrve, mama je odgovorila: “Ja, naravno. Zaboravila sam sebe, sve je bilo za njega/nju.”
“Onda možda nije pitanje toliko da je vaše dijete u krivu, već da su vaši postupci, vaša ljubav i odgoj doveli do ovog rezultata?”
Tada sam bila mlada i vrlo kategorična, i, naravno, nisu sve majke mogle izdržati ovu istinu.
Ali istina je! Djeca su ogledalo svojih roditelja. Oni ili ponizno prihvaćaju ono što je u obiteljskom sustavu. Ili se stalno bune ponašanjem, bolešću ili uskraćivanjem svega što roditelji nude.
Nesretna majka ne može imati sretnu djecu. Ona im jednostavno nema što prenijeti osim nesreće. “Ja nemam sreće, pa neka ti bude sreće” ne funkcionira.
Slijepa majčinska ljubav čini majku dosadnom. Kako to ne biste postali, važno je voditi računa o svom psihičkom zdravlju. Kroz majku dijete uči komunicirati sa sobom i svijetom. Ako majka ima hobije, posao i vrijeme za svoje poslove, onda je to najbolji primjer za njega.
Kroz odnose s majkom djeca uče obračunavati s drugim ljudima, graditi granice, preuzimati odgovornost za svoje stvari i svoje stanje te izdržati stres odvajanja dok je majka zauzeta svojim poslovima.
Stoga, kada se pojavi misao: “Nešto nije u redu s mojim djetetom”, tada se zapitajte: “Je li sa mnom sve tako?” I prije nego dijete odvedete psihologu, odvedite se psihologu za ruku.
Teško je, nije lako i bolno priznati sebi nesavršenosti. No, upravo to prepoznavanje pomaže prihvatiti svoju nesavršenost, umor, razočaranje, nemoć – cijeli niz emocija, jer odgajati dijete je veliki posao.
A kad radimo danonoćno, jako se umorimo. Kao što pokazuje praksa, majka “ozdravi” i dijete “ozdravi” u bilo kojoj dobi. Odnos majka-dijete je ljekovit.
Slijepa majčinska ljubav, prije svega, nanosi veliku štetu samoj ženi, briše granice njezine osobnosti i uzrokuje mnogo boli i patnje.
Ne morate biti savršena majka. Dovoljno dobra majka (D. Winnicott) je ono što je potrebno za zdrav razvoj djeteta.
