Odgoj djeteta nije lak zadatak. I, naravno, svaki roditelj ponekad može donijeti pogrešnu odluku o tome kako malom čovjeku objasniti, kako učiniti i što reći da on sve ispravno shvati.
Međutim, postoje neke stvari koje nikada ne biste trebali reći svojoj djeci.
1. “Ako me ne slušaš, neću te voljeti.”
Prije svega, neugodno je ovo čuti. Drugo, ova prijetnja. U skladu s tim, dijete razumije da obećanjima roditelja ne treba vjerovati. Na taj način možete izgubiti povjerenje svoje djece na duže vrijeme.
Bolje je reći: “U ovom trenutku ne odobravam tvoje ponašanje. Volim te i želim ti reći kako to učiniti bolje.”
2. “Radi što želiš”
Ravnodušnost je najgora stvar. U obiteljima u kojima roditeljima nije stalo kako i što im djeca žive, sretni ljudi ne mogu rasti. U takvoj situaciji dijete će početi iskušavati koliko je jaka ta ravnodušnost.
Bolje je reći: “Želim ti pomoći. Pokušajmo zajedno riješiti ovaj problem.”
3. “Moraš učiniti ono što smo rekli: mi smo stariji i znamo bolje.”
Ne možete misliti da se netko može smatrati ispravnim samo zbog svojih godina. I često je potrebno saslušati dijete kako biste razumjeli zašto je postupilo ovako, a ne drugačije.
Bilo bi puno bolje reći: “Molim te, reci mi zašto to radiš, pa da zajedno odlučimo je li to istina.”
4. “Učinit ću to, ne možeš još sam”
Ako često koristite ovaj način komunikacije s djetetom, možete odgojiti razmaženu i lijenu osobu za koju ćete cijeli život morati nešto raditi. Takvoj djeci je vrlo teško živjeti kasnije: na kraju krajeva, oni sami zapravo ne znaju kako učiniti ništa.
“Pokušaj to učiniti sam, a ako ne uspije, ja ću ti pomoći”, bilo bi puno ispravnije tako reći.
5. “Studirat ćeš u ovom klubu/ići ćeš na to sveučilište/nećeš biti prijatelj s ovom djevojkom/izlaziti s tim dečkom”
Donositi tako važne odluke za dijete, donositi za njega sudbonosne izbore i zabranjivati mu komunikaciju s nekim vrlo su česte pogreške, a to nikada ne vodi ničemu dobrom. U krajnjem slučaju, djeca mogu reći roditeljima da su oni krivi za njihovu sudbinu/pogrešno odabranu profesiju/nesretnu vezu itd. I češće nego ne, dijete, naprotiv, počinje raditi sve u prkos, jer “zabranjeno voće je slatko”.
(Ovdje se naravno ne uzimaju u obzir hitne situacije i pojedinačni slučajevi kada djeca kontaktiraju s onima koji im stvarno mogu naštetiti životu ili zdravlju.)
Bilo bi puno bolje i ispravnije pustiti dijete da samo bira što će raditi, s kim i kako će graditi odnose. Uvijek možete biti tu, dati savjet i podršku, ali ne birati tuđu sudbinu.
6. “Oprosti, ali trenutno nemam vremena za tebe.”
Svi su zauzeti: posao, dom, dacha i druge stvari. Međutim, ako su ljudi već odlučili postati roditelji, onda bi trebali posvetiti vrijeme svojoj djeci. Uostalom, ako se djetetu ne posveti pažnja kod kuće, ono će je početi tražiti na ulici, a nije činjenica da će je dobiti od onih od kojih to zaslužuje. Osim toga, oni ljudi za koje je obitelj uvijek nalazila vremena puno su sretniji od onih kojima se takva pažnja nije pridavala.
Možete reći ovo: “Čekaj, molim te. Sada ću završiti sav svoj posao i sigurno ću se igrati s tobom/pročitati ti knjigu/pogledajmo zajedno film.”
7. “Uništio si mi život, da nisi ti, mogla bih postati slavna/naći sebi muškarca/puno putovati”
Čovjek sam donosi odluku da postane roditelj. I sigurno nije beba kriva što se rodila. I nije želio uništiti život mame ili tate. Dakle, ni pod kojim okolnostima ne krivite svoju djecu za osobne probleme i neostvarene planove.
8. “Zašto nisi poput svog oca/brata/susjeda/Vase iz razreda?”
Vrlo je važno da djeca, kao i odrasli, budu voljena i prihvaćena onakva kakva jesu. Posljedično, takve ih usporedbe mogu gurnuti prema nezdravom natjecanju s vršnjacima, ljutnji i narušenim odnosima s roditeljima.
9. “Nemoj se tako ponašati. Ljudi te gledaju!”
Na taj način lako možete odgojiti dijete s velikim kompleksima, nesigurno i vrlo ovisno o tuđem mišljenju. Svaka osoba je individualna i super je razvijati osobine i talente svoje djece, a ne od njih raditi kopije drugih.
10. “Ti si loš/glup/lijen/gubitnik”
Kako se može ponašati osoba kojoj se od djetinjstva govori da je nekako drugačija? Štoviše, to su rekli najbliži ljudi – roditelji. Umjesto da osuđujete dijete, bolje je procijeniti njegove postupke. Ne: “ti si loš”, već: “tvoj postupak je loš, ali ti možeš sve popraviti, a ja ću ti pomoći.”
Ima još mnogo fraza koje ne bi trebalo izgovarati djeci ako roditelji žele odgajati sretne ljude i imati s njima odnos pun povjerenja.
Svatko za sebe odlučuje kako će odgajati svoje dijete, ali ne zaboravite da su djeca osobe koje imaju pravo na vlastiti izbor, sudbinu i samoostvarenje.