Doživljaj dječjih strahova svojstven je djetetu već u prvoj godini rođenja. Glavni životni cilj takve djece je preživljavanje i samoodržanje u za njih novom okruženju, kažu psiholozi.
Boje se svega: odvajanja od majke, stranaca, nepoznatih predmeta.
Djeca od 1 do 3 godine
U tom razdoblju prethodnim strahovima pridodaju se strah da će ostati sam i strah od mraka, sve do pojave noćnih mora kod djeteta i želje da spava na svjetlu.
Djeca od 3 do 5 godina
U ovoj dobi se boje likova iz crtića, poistovjećuju ih s ljudima. Još uvijek se boje samoće i tame.
Djeca od 5 do 7 godina
Ovo doba karakterizira pojava straha od bilo kakvih prirodnih katastrofa (požara, poplava) i napada životinja.
Klinac je zabrinut da se nitko od njegovih najmilijih ne razboli ili umre. Boji se ako mu jedan od roditelja nije u blizini. Djeca se također boje roditeljske kazne i jako su zabrinuta.
Djeca od 7 do 11 godina
Polaskom u školu prirodne strahove zamjenjuju socijalni strahovi, primjerice, loša ocjena.
Dijete između 7 i 11 godina razvija strah od pogrešaka i neispunjavanja očekivanja učitelja. Može čak razviti “školsku fobiju”, u kojoj dijete odbija pohađati školu.
Djeca od 10 do 16 godina
Ovo razdoblje karakterizira odrastanje djeteta. Svi njihovi stari strahovi nestaju. U adolescenciji im je komunikacija s vršnjacima na prvom mjestu.
Imaju nove strahove – strah da “ne budu ono što jesu”, usamljenost, promjene u izgledu.
Savjeti za prevladavanje dječjih strahova
Tijekom trudnoće nemojte stvarati konfliktne situacije, jedite racionalno, radite gimnastiku i nemojte biti nervozni. To će pomoći i vama i vašem djetetu.
Od najranije dobi vodite računa o svestranom razvoju svog djeteta, uključite ga u izvedive aktivnosti. Ne dopustite da se vaša beba boji.
Nikada ne govorite djetetu da je netko bolji od njega. Pohvalite ga i ohrabrite za njegovu marljivost.
Ne možete plašiti dijete vukovima, čudovištima i drugim horor pričama koje izazivaju paniku kod djeteta i dovode do razvoja anksioznosti. Naučite svoje dijete analizirati događaje i samostalno donositi zaključke o svojim postupcima.
Trebate voljeti svoje dijete i pokazivati mu znakove pažnje. Obiteljska mikroklima trebala bi pridonijeti ispoljavanju djetetovih postignuća. Važno mu je da se osjeća ravnopravnim sa svim članovima obitelji i da ima svoje kućanske obveze za koje je odgovoran.