Vjeruje se da roditelji, a posebno žene, imaju urođenu ljubav prema svoj djeci.
Ali pod utjecajem određenih čimbenika, jedno od djece može biti voljeno više od drugog.
Što nevoljeno dijete treba učiniti u ovoj situaciji?
Ovaj članak će vam pomoći da to shvatite.
Razlog zašto roditelji ne vole svoje dijete može biti
• Sličnost njegovih negativnih osobina s osobinama nevoljenog supružnika. Kod žena se to događa ako je dijete rođeno od nevoljene osobe ili kao rezultat silovanja.
• Rano rođenje djeteta kada par nije bio spreman postati roditelji. Dijete svojim rođenjem može ometati razvoj karijere ili provedbu drugih životnih planova.
• Neusklađenost temperamenata, ritmova života.
Flegmatične roditelje stalno će iritirati dijete koleričnog ili sangviničnog tipa. Nije im se lako pomiriti i prilagoditi djetetovoj aktivnosti, temperamentu i emocionalnosti.
Ako su kolerični ljudi rođeni flegmatični, njihova sporost, promišljenost i sklonost dugom razmišljanju izazivat će stalne prijekore. Neki ga roditelji čak mogu nazvati nenormalnim jer je drugačiji od njih. Teško im je uspostaviti kontakt s bebom.
• Postporođajna depresija kod majke može negativno utjecati na odnos s djetetom, pogotovo ako je prva. Mama automatski obavlja sve postupke oko njega, ali ne osjeća ljubav i privrženost. Beba je živcira samom činjenicom svog postojanja.
• Nedostatak pomoći u njezi djeteta i umor majke s njim.
• Dešava se da preko kćeri ili sina majka pokušava ostvariti svoje neostvarene nade. A ako jednom uspije, a drugom ne, ovo drugo će manje voljeti. Iako to ne shvaćate uvijek.
Omiljena djeca
U obiteljima s nevoljenim djetetom uvijek postoji njihova suprotnost – brat ili sestra koji se više vole.
Najčešće su voljena djeca vrlo slična svojoj majci, kako izgledom, tako i karakterom i temperamentom. Ona u njemu vidi svoj nastavak i poklanja mu više ljubavi i pažnje. Tu ulogu uglavnom obavljaju mlađa djeca. Ponekad se pri rođenju druge bebe probude potisnuti roditeljski osjećaji majke i sva ljubav pripadne malom djetetu, dok ono starije počinje nestajati u drugom planu. Dominantnim majkama postaje važna činjenica da ih je mlađima lakše kontrolirati, dok su starije već u stanju svađati se i ne slagati se s njom.
Neki roditelji počnu zaboravljati da je najstarije i samo dijete i umjesto ljubavi, pažnje i podrške počinju ga tjerati da sve svoje vrijeme posveti mlađem bratu ili sestri, uskraćujući mu priliku da izlazi s prijatelje i gleda svoja posla. Situacija se pogoršava ako roditelji prebacuju odgovornost za bebu sa sebe na starije dijete i povremeno ga krive što ne pazi na mlađe.
Zašto se dijete osjeća nevoljenim?
Djeca se osjećaju nevoljeno kada ne dobivaju izraze ljubavi, pažnje, razumijevanja i podrške. Svaki roditelj pokazuje ljubav na drugačiji način. Neki lijepom riječju, naklonošću, neki djelima i materijalnom pomoći. A ako dijete ne dobije ljubav na jeziku koji razumije, osjeća se nevoljenim.
Na primjer, za jedno dijete važna je pažnja. Zajedničke igre, pomoć u rješavanju svakodnevnih problema, učenje novih vještina brige o sebi. Ako se dogodi da, primjerice, majka odluči preuzeti ulogu opskrbiteljice obitelji, dijete gubi ispoljavanje ljubavi u obliku pažnje, komunikacije, zajedničke igre. Majka počinje pokazivati ljubav u drugom smjeru – podržavati ga i pružati mu sve što treba. A nova manifestacija ljubavi djetetu postaje neshvatljiva.
Drugi trebaju više podrške u svojim nastojanjima ili teškim situacijama, sukobima s vršnjacima. Ako je njegovi roditelji odbiju i kažu mu da sam shvati, osjećat će se nevoljeno.
Za treće tipove, ljubav je važnija od komunikacije ili podrške. U nekim obiteljima su ga lišeni, vjerujući da će pomoći u jačanju karaktera od rane dobi. Ali na kraju takva djeca izrastu u teške ljude koji ne znaju voljeti.
Komunikacija. Ako roditelji uvijek navečer idu svojim poslom, a dijete je prepušteno samo sebi, izgubit će komunikacijske vještine. Nitko ih ne zanima. Ne rade s njim. Osjeća se usamljeno.
Problem nastaje kada djeca imaju različite jezike ljubavi. Jedan u obitelji treba više ljubavi, a drugi komunikaciju. A kada roditelji pokazuju ljubav prema različitoj djeci na jedan način ili metodu koja je oboma neshvatljiva, jedno ili oboje postupno razvijaju osjećaj da su nevoljeni.
Posljedice neravnopravnog odnosa roditelja prema djeci
• Zbog nejednakog tretmana počinje se pogoršavati odnos nevoljenog djeteta s braćom i sestrama. Rivalstvo između djece iz iste obitelji općenito se smatra normalnim. Ali nije normalno kada se uz to miješa i neravnopravan tretman roditelja. Teže se podnosi neravnopravan tretman istospolne djece.
• Nevoljeno dijete neće moći prihvatiti ljubav. Čak i ako mu pokažu brigu i pažnju, on će u tome tražiti kvaku.
• Povećani rizik od depresije u odrasloj dobi, i za voljene i za nevoljene osobe.
• Kao rezultat toga, nevoljena osoba ima ozbiljno nisko samopoštovanje, što će uvelike otežati njen razvoj i socijalizaciju u budućnosti. Razvija sklonost samobičevanju, neurozama i osjećaj da nije voljen i nepotreban.
• Često boluju od psihosomatskih bolesti, prehlada. Tako podsvjesno pokušavaju privući pozornost na sebe. Nakon izlaska iz kuće te psihičke traume i obrasci ponašanja ostaju.
• Često nevoljena djeca rano napuštaju dom i radije studiraju u drugom gradu, žive u studentskom domu ili u unajmljenom stanu. Stoga postižu više, jer su navikli oslanjati se samo na vlastite snage.
Ali voljena djeca, naprotiv, postaju udobna kod kuće, navikavaju se na činjenicu da roditelji rješavaju sve njihove probleme umjesto njih.
• Istovremeno, teško će voljeti svoju djecu oni koji nisu voljeni. Uostalom, ni oni sami nisu bili voljeni.
• Događa se i da nevoljene psihički drže kod kuće, smatraju ih gubitnicima i ne puštaju ih na slobodu. Tu će pomoći samo njegovo djelovanje i želja da promijeni svoj život – vjera u sebe, prihvaćanje ljubavi i podrške drugih ljudi, pronalaženje izvora prihoda za samostalno uzdržavanje, odvojeno stanovanje i po potrebi liječenje kod psihoterapeuta. Ne trebaju se kriviti zbog roditeljske nesklonosti, već svoju energiju usmjeriti na to da vole sebe i da svoj život uređuju točno onako kako im odgovara.
Zaključak: Nevoljena djeca mogu se nositi uz pomoć psihologa koji radi na sebi. Nema potrebe da uzalud čekate ljubav svojih roditelja. Nikad se više neće promijeniti. Umjesto toga, trebate voljeti sebe. Tako djeca s teškim djetinjstvom mogu postati sretna.
