Hranjenje novorođenčeta počinje odmah nakon rođenja, zahvaljujući prisutnosti urođeni refleksi. Oni su ti koji osiguravaju učinkovito sisanje i gutanje. Da se piše kod kuće, novorođenče mora učinkovito koordinirati sisanje, gutanje i disanje. U prisutnosti dezorganizacije ova tri procesa mogu se razviti brojne komplikacije, pa čak i imati kobne posljedice.
Učinkovito nutritivno sisanje od vitalne je važnosti za razdoblje dojenja, sigurno gutanje je ključna vještina koja osigurava rast i preživljavanje. Pojava složenijih pokreta jezika – devijacija lijevo i desno te suptilnih pokreta vrha jezika, bitna je za produkciju govora i govorenje.
U slučaju kršenja u organizaciji sisanja, gutanja i disanja, može doći do jednog od najozbiljnijih komplikacije – aspiracija. Postoje dva mehanizma aspiracije:
- Tijekom obroka prilikom gutanja hrane, tekućine ili stranog tijela;
- Drugi mehanizam je vraćanje želučanog sadržaja duž jednjaka, kao posljedica refluksa.
Larinks ima ključnu ulogu u zaštiti pluća od ulaska hrane i drugih tvari. Dostupan je tijekom intrauterinog razvoja fetusa laringealni hemorefleks. Prije rođenja, dišni putovi su u kontaktu s hiperkloremijskom plućnom sluzi(170 mEq/L)koju izlučuje plućni epitel u razvoju, u isto vrijeme fetus je okružen hipokloremijskom okolinom amnionske tekućine(80 mEq/L). Smatra se da ova intrauterina razlika u koncentraciji kloridnih iona postavlja prag za aktivaciju laringealnih kemoreceptora. Kada se refleks aktivira hipokloremijskom amnionskom otopinom, dolazi do apneje i zatvaranja glotisa. To sprječava aspiraciju amnionske tekućine tijekom poroda. Kemoreceptori ostaju osjetljivi na hipokloremičke otopine u postporođajnom razdoblju. Tijekom vremena živčani sustav dojenčeta “sazrijeva” i mijenja se refleks, primitivno zatvaranje glotisa i produljena apnejaprelaze u refleks kašlja. Kašljanje također osigurava zaštitu dišnog trakta i izbacivanje hrane iz grkljana.
U prisutnosti neuroloških zahvata, može doći do iritacije kemoreceptora ispod praga ili patološke reaktivacije refleksa.
Sindrom aspiracije u novorođenčadi i dojenčadi nema uvijek tipičnu sliku respiratorna drama (iznenadna otežano disanje, pojava kašlja, cijanoza, otežano disanje). Postoje i tzv “tiha težnja”, u kojem dojenče ne reagira posebno dramatično, ali ipak hrana i/ili želučani sadržaj ulazi u dišne putove. Tiha aspiracija može biti posljedica brojnih čimbenika – senzornih karakteristika, neurološke nezrelosti itd.
U nedostatku tipičnih simptoma problem je često teško utvrditi, stvara ozbiljne dijagnostičke poteškoće i povezan je s teškim posljedicama i visokom smrtnošću. Djeca često razviju pneumonitis ili druge respiratorne poremećaje.
Reference:
1. Klinička prezentacija aspiracijskih sindroma, Cecilia P Mikita, MD, MPH; Glavni urednik: Girish D Sharma, dr. med.;
2. Identificiranje aspiracije među dojenčadi u jedinicama neonatalne intenzivne njege kroz procjenu hranjenja putem radne terapije
O. Jayne Bowman, Joseph L. Hagan, Rose Marie Toruno i Mitzi M. Wiggin;
3. Laringealni kemoreflex u zdravlju i bolesti: prikaz
Shivani Pathak,1 Laurie Slovarp,2 Matthew S Clary,1 i Marie E Jetté1