Posljednjih tjedana čini se da svijet funkcionira u paralelnim svemirima. Dok jedni uživaju u Tjednu mode u Parizu iz prvih redova, drugi imaju razorene obitelji, srušene snove i bježe od rata. Balenciagin kreativni direktor, Demna Gvasilia, odlučio je spojiti ova dva svijeta za svoju najnoviju reviju.
U hladnom, mračnom avionskom hangaru na rubu Pariza, Demna je izgradio golemu snježnu pistu i pustio oluju. S vjetrom su se borili muškarci i žene pognutih glava koji su stiskali lažne vreće za smeće naizgled pune stvari i velikih crnih kaputa koji su vijorili oko njih. Nekoliko ih je drhtalo u boksericama i tankim haljinama koje su padale unatrag. Glazbu je prekidala tutnjava bombi i bljeskanje svjetala na zamračenom nebu.
Iza stakla gledala je publika u plavim i žutim majicama. Na svakom sjedalu, uz poruku dizajnera, ostavljen je list ukrajinske klasične pjesme Aleksandra Olesa — molitva za snagu za Ukrajinu.
U poruci je Demna, koji je Gruzijac po nacionalnosti, napisao: “Rat je pokrenuo bol traume iz prošlosti koju nosim sa sobom od 1993. godine, kada se ista stvar dogodila u mojoj zemlji i ja sam zauvijek postao izbjeglica. Zauvijek, jer to je nešto što ostaje s tobom. Strah, očaj, spoznaja da te nitko ne želi.”
Tako se zbirka izvorno zamišljena kao komentar o klimatskim promjenama – temi koju je Demna počeo baviti prije pandemije – pretvorila u iznimno snažan odgovor na rat.