Mandibularni zglob povezuje donju čeljust sa temporalnom kosti. Ima važnu ulogu u jelu, žvakanju i govoru- vezana je za sve pokrete koje donja čeljust izvodi. Bolesti ovog zgloba uzrokuju poremećenu funkciju, popraćenu različitim subjektivnim osjećajima – bol, utrnulost, tinitus itd. S obzirom na položaj mandibularnog zgloba, u rješavanje problema vezanih uz njega mogu se uključiti različiti stručnjaci: otorinolaringolozi, neurolozi, stomatolozi, psihijatri itd.
Važno je napomenuti da su bolesti zgloba donje čeljusti vrlo čest. Prema raznim studijama, pogađaju između 35 i 70%. U većini slučajeva patološke promjene u zglobu ne smetaju pacijentima i stoga se ne traži liječnička pomoć.
Razlozi za nastanak bolesti mandibularnog zgloba su različiti, a smatra se da je za razvoj određenog patološkog stanja potrebno nekoliko čimbenika. Faktori rizika su trljanje i škripanje zubima, promjene u zagrizu, razne traume u maksilofacijalnoj regiji.
Drugi mogući razlozi za pojavu bolesti zglobova su različiti infektivni agensi (bakterije, virusi), autoimune i genetske bolesti, poremećaji u razvoju zglobova, tumori. Psihičko stanje osobe također utječe na zdravlje zgloba donje čeljusti – stres, depresija i psihičke bolesti su među glavnim čimbenicima rizika za nastanak bolesti.
Simptomi bolesti vezani su za smetnje u otvaranju usta i s tim u skladu s poteškoćama u jelu i govoru. Javljaju se šumovi i bolovi u zglobu, tinitus (zbog anatomske blizine), kao i poremećaji u zagrizu i načinu zatvaranja zubnih nizova.
Za ispravno dijagnosticiranje bolesti zglobova donje čeljusti važno je učiniti sveobuhvatan pregled. Prije svega, detaljan razgovor s pacijentom o tegobama i njihovom trajanju. Nakon toga slijedi fizikalni pregled kojim se ispituju otvaranje usta, šumovi u zglobovima, bolovi, zubi, zagriz, čeljusne kosti te pregled i palpacija vrata.
Zatim se, ako je potrebno, radi slikovna dijagnostika zgloba – rendgen, kompjutorska tomografija ili nuklearna magnetska rezonancija. Specifične pretrage kao što su artrografija, artroskopija i ultrazvuk također se mogu učiniti.
Bolesti mandibularnog zgloba, povezani s infekcijama nazivaju se artritis. Kod nespecifičnog artritisa radi se o uzročniku, koji je najčešće ušao iz susjednog tkiva (uho, zubi) ili kod opće zarazne bolesti, kod koje uzročnik dospijeva u zglob krvlju (ospice, šarlah, gripa, angina). Pravodobnim liječenjem uočava se potpuna obnova oštećenih struktura i zacjeljivanje, ali čimbenici kao što su nepravodobno i nepravilno liječenje, prethodne bolesti zglobova, slab otjecanje gnoja, stanje tijela itd. može dovesti do trajnih promjena.
Nespecifični artritis se može podijeliti na akutne i kronične. Ovisno o njihovoj vrsti, stomatolog i pacijent poduzimaju različite postupke liječenja.