Nakon navršene prve godine života slijedi razdoblje pojačanih procesa u smjeru socijalnog, psihičkog i motoričkog razvoja djeteta. Prvi koraci i hodanje svojevrsni su korak prema izgradnji neovisnosti, no unatoč tome djetetu su potrebni naklonost i ljubav roditelji. U dobi od 18 mjeseci razvijaju se simboličko razmišljanje i jezične vještine. To dovodi do potpune promjene u ponašanješto je odraz razvojnih procesa u više smjerova.
Iako se stope rasta usporavaju, mozak nastavlja rasti i procesi mijelinizacije nastavljaju se nakon prve godine starosti, što rezultira povećanjem opsega glave za 2 cm unutar godine dana. Djeca ove dobi imaju kratke udove i izdužena prsa. Trbuh im je izbočen i karakteristična je lumbalna lordoza. Većina djece hoda i može korake samostalno između 12. i 15. mjeseca života. Rana šetnja povezuje se s favoriziranjem razvoja u drugim smjerovima.
U početku se tijekom dječjeg hoda uočava bočna adukcija donjih udova u području koljena. Nakon toga, kako motoričke sposobnosti napreduju, hod promjene, djeca uče održavati ravnotežu, mogu se sama zaustaviti i izvoditi pokrete u stojećem položaju bez pada.
Upoznavanje s okolinom koja nas okružuje produbljuje se paralelno s usavršavanjem spretnost, fina motorika i pokretljivost djeteta. Ovo razdoblje njegova razvoja naziva se i senzomotorni stadij, jer je tijekom njega misaoni proces kod djece vezan uz neposredne osjete i sposobnost rukovanja raznim predmetima.
Pojavom govornih vještina i on se mijenja misaoni proces. Simboli postaju sve važniji u učenju raznih predmeta i radnji. Djeca stječu različita znanja asimilacijom – isprobavanjem novih stvari, emocija i radnji prema već naučenim radnjama. Drugi važan aspekt je akomodacija – stvaranje novih načina razumijevanja radi prilagodbe novim informacijama i novostima u okruženju.
Djeca ove dobi uče koristiti različite predmete kako bi stvorili za njih zanimljiv učinak – na primjer, slagati kocke jednu na drugu, stavljati različite predmete na njihova mjesta, napuniti kantu pijeskom itd.
Dijete sve više uči koristiti predmete za njihovu svrhu i oni više nisu samo predmet igrate način privikavanja na navike – npr. češalj se koristi za češljanje kose, čaša služi za piće i dr.
Oponašanje postupaka rođaka i prijatelja iz okoline važan je aspekt u procesu stjecanja novih znanja. Simboličke igre – primjerice korištenje prazne šalice iz koje dijete glumi da pije – stavljaju središte na njegovo tijelo i tako ga ono potpunije upoznaje.
U djece koja još nisu prohodala, ali će napraviti ovaj korak u svom razvoju, povećana je razdražljivost. Nakon hodanja, emocionalna ravnoteža se radikalno mijenja. Djeca se često osjećaju uzdignuto nakon što su napravila svoje prve korake i prohodala, jer im to daje osjećaj kontrole i moć stvaranja udaljenosti između sebe i roditelja kako bi izgradili neovisnost.
Dijete koje istražuje svoju okolinu često se zadržava oko roditelja, zatim se udaljava, dolazi do određenog mjesta ili predmeta koji je predmet njegovog interesa, a zatim se ponovno vraća roditelju kako bi potražilo njegov poticaj ili dodir, što je izraz privrženosti. To kod djece stvara osjećaj ponosa što su se osamostalila.
Uz pretjeranu roditeljsku kontrolu u ovoj fazi, dijete se osjeća obeshrabreno istraživati svoju okolinu. Stvara osjećaj sram, ljutnja, nesigurnost, sumnja u sebe i razlog je za sumnju.
Reference:
Nelson Textbook of Pediatrics, 21. izdanje, Elsevier, 2020