Nakon navršene prve godine života slijedi razdoblje pojačanih procesa u smjeru socijalnog, psihičkog i motoričkog razvoja djeteta. Prvi koraci i hodanje svojevrsni su korak prema izgradnji neovisnosti, no unatoč tome djetetu su potrebni naklonost i ljubav roditelji. U dobi od 18 mjeseci razvijaju se simboličko razmišljanje i jezične vještine. To dovodi do potpune promjene u ponašanješto je odraz razvojnih procesa u više smjerova.
Tijekom ove faze dijete već uči prve riječi i sposobno je prikladno reagirati na različite fraze i uzvike, uključujući “ne”, “doviđenja” ili “prođi me”. Do 15. mjeseca života dijete je u stanju imenovati većinu svojih dijelova tijela i koristiti niz od 4-6 riječi spontano ali ispravno. U ovoj fazi dijete radije koristi kombinacije glasova u kojima prevladavaju samoglasnici i nije razočarano kada ga drugi ne razumiju. Većina komunikacije kojom dijete izražava želje i ideje i dalje je neverbalna.
Često za roditelje trenutak prohodanja dobiva najvažnije značenje, budući da je to svojevrsni simbol samostalnosti koju dijete stječe odrastanjem. Osim toga, nakon hodanje mijenjaju se njegove potrebe i zahtjevi prema roditelju te skrb koja mu je potrebna. Djecu treba poticati da slobodno i samouvjereno istražuju svoju okolinu. No, mogućnost samostalnog kretanja djece uzrok je brojnih izazova za roditelje, kontrola postaje sve složenija, potreba za nadzorom – sve veća. Povećava se i rizik od ozljeda i nezgoda, što naglašava važnost osiguranja doma i objekata u kojima se dijete igra i kreće.
U ovoj dobi ponekad odlasci pedijatru mogu biti izazov, jer se djeca često u toj situaciji, zbog neizvjesnosti i tjeskobe, okreću roditeljima. Provođenje pregleda na krilu i rukama roditelja pomaže u rješavanju strah djeteta od odvajanja. Djeca koja u takvim situacijama postaju nemirnija dok su u naručju roditelja ili izbjegavaju kontakt s njima nemaju dobro uspostavljenu privrženost i dobar odnos roditelj-dijete. Oni od njih koji na stres traže uvjeravanje radije od stranaca nego od roditelja, skloni su tjeskobi. Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem stres negativno utječe na razvoj i mir sklonija su razvoju mnogih bolesti.
Unutarnji sukob između želje za stjecanjem neovisnosti i potrage za osjećajem sigurnosti može dovesti do različitih manifestacija. To uključuje poteškoće s disciplinom, spontane promjene raspoloženja, poteškoće s naučavanjem na nošu i promjene prehrambene navike. Često zastoj u rastu, koji je prirodan za ovu dob, zabrinjava roditelje. Kada rast zadovolji odgovarajuće parametre, prema krivuljama visine i težine, roditelji su obično smireni. Većina djece treba 2 drijemanja tijekom dana, iako se njihovo trajanje smanjuje. Kako mjeseci prolaze, ti se drijemanja drastično skraćuju i pretvaraju u dulja koja osiguravaju ono potrebno odmor za učinkovito rast i oporavak djeteta.
Reference:
Nelson Textbook of Pediatrics, 21. izdanje, Elsevier, 2020