Studija pokazuje da stariji ljudi koji redovito provode vrijeme s obitelji i prijateljima imaju veći mozak, prenosi UPI.
Postoji li uzročno-posljedična veza između ove dvije stvari, znanstvenici tek trebaju utvrditi.
Zdravo starenje mozga složeno je pitanje, a istraživači još uvijek pokušavaju shvatiti koji čimbenici održavaju um oštrim, a koji dovode do slabljenja pamćenja i razmišljanja. Međutim, brojne studije pokazuju da je društveni život bitan. Smatra se da društvena stimulacija pomaže mentalnoj oštrini. S druge strane, društvena izolacija u zlatnim godinama povezana je s povećanim rizikom od demencije.
Međutim, nije jasno zašto se to točno događa. Stoga su u novoj studiji istraživači, predvođeni dr. Toshiharuom Ninomiyom sa Sveučilišta Kyushu u Japanu, postavili još jedno pitanje: je li društvena izolacija povezana s volumenom mozga kod starijih osoba?
Mozak se prirodno “smanjuje” u određenoj mjeri kako starimo, odražavajući gubitak živčanih stanica i njihovih veza. Taj se gubitak tkiva ubrzava u procesu demencije.
Istraživači vjeruju da ako izolirani stariji ljudi pokazuju manji mozak, to bi moglo pomoći u objašnjenju veze s demencijom.
Ispostavilo se da doista postoji veza, iako ne uzročna, pokazuju rezultati objavljeni u časopisu “Neurology”. Među gotovo 9000 odraslih Japanaca u dobi od 65 i više godina, više od 600 je reklo da “rijetko” viđaju ili razgovaraju s prijateljima ili rođacima izvan svog kućanstva. Upravo su ti sudionici pokazali manji volumen mozga na MRI snimkama u usporedbi s onima koji su bili društveno aktivniji.
Točnije, imali su manje tkiva u određenim moždanim strukturama povezanim s pamćenjem koje su obično zahvaćene u ranim fazama demencije.
Stručnjaci koji nisu bili uključeni u studiju naglasili su da ona ne dokazuje da društvena izolacija smanjuje mozak.
Jedna je mogućnost da je prvo došlo do skupljanja mozga, kaže dr. Joel Salinas, neurolog u NYU Langone Health Center i glavni liječnik Isaac Healtha, internetske klinike za zdravlje mozga.
Ljudi u ranim stadijima demencije imaju neke suptilne simptome i mijenjaju svoje ponašanje (uključujući češći boravak kod kuće), rekao je Salinas, koji nije bio uključen u studiju. Postoje vjerojatni razlozi zašto društvene veze, ili nedostatak istih, mogu utjecati na volumen mozga, sugerira on.
Prema Salinasu, u mjeri u kojoj izolacija uzrokuje kronični stres, ona može utjecati na kardiovaskularni sustav i starenje mozga. S druge strane, kaže on, starije odrasle osobe koje redovito primaju mentalnu i socijalnu stimulaciju mogu izgraditi veću “kognitivnu rezervu”. To se odnosi na sposobnost osobe da izdrži određene patološke promjene koje se mogu dogoditi u starenju mozga bez gubitka pamćenja i sposobnosti razmišljanja.
Dr. Danelle Sandsmark, neuroznanstvenica sa Sveučilišta Pennsylvania u Philadelphiji, složila se da pitanje “kokoši i jajeta” ostaje.
“Ova studija ne povlači granicu od društvene izolacije do manjeg volumena mozga i demencije”, rekao je Sandsmark, koautor uvodnika objavljenog uz rezultate.
Međutim, oba liječnika kažu da studija pruža mnoštvo dokaza da su društveni čimbenici povezani sa zdravljem mozga.
Također sugerira da je depresija dio cjelokupne slike. Kada su istraživači uzeli u obzir simptome depresije koje su prijavili sudionici, činilo se da to objašnjava 15 do 29 posto povezanosti između izolacije i manjeg volumena mozga.
Osim toga, stariji ljudi koji rijetko izlaze van imaju tendenciju da budu lošijeg zdravlja, s dijabetesom ili visokim krvnim tlakom češće od ostalih sudionika istraživanja. Također je vjerojatnije da će pušiti ili malo vježbati. Međutim, te razlike ne objašnjavaju odnos između društvene izolacije i volumena mozga.
Sandsmark naglašava da studija ne znači da su starije osobe koje nisu društveno aktivne osuđene na propast. Mnogi čimbenici utječu na rizik od demencije, a socijalna izolacija samo je jedan od njih, rekla je.
Liječnik je rekao što se događa sa šećerom u krvi ako svaki dan jedete jogurt
A važno je da se ne osjećaju usamljeni svi koji provode puno vremena sami.
“Ljudi pune svoje emocionalne spremnike na različite načine”, kaže Sandsmark. Za neke bi čitanje dobre knjige mogao biti najugodniji način angažiranja uma.
Salinas je također primijetio da društvena izolacija ne znači nužno i usamljenost. Starija osoba može vidjeti ili razgovarati s mnogo ljudi, ali nema nikoga tko bi je saslušao i pružio podršku. Druga odrasla osoba može imati ovu jednu osobu.
Salinas je dodao da bi se istraživanja trebala okrenuti “intervencijskom” pitanju: Koje vrste socijalne podrške mogu pomoći starijim odraslim osobama da se osjećaju i funkcioniraju bolje?
Za sada predlaže ljudima da razmisle o tome kako mogu održati dobre odnose u svojim životima. To bi moglo značiti povezivanje s prijateljem ili rođakom kojeg nisu vidjeli neko vrijeme, rekao je, ili pokušaj aktivnosti koja im omogućuje stvaranje novih odnosa.