Izvor: iStockphoto
Kolorektalni karcinom je značajan uzrok smrti s rastućom prevalencijom u cijelom svijetu. Kada se karcinom dijagnosticira u ranoj fazi, moguće je sveobuhvatno liječenje kirurškim zahvatima te adjuvantnom kemoterapijom i radioterapijom. Međutim, recidivi se javljaju često i otpornost na terapiju je široko rasprostranjena, što uvelike otežava liječenje. Osim toga, više čimbenika utječe na rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma kod oba spola.
Ova neoplastična bolest zahvaća debelo crijevo i/ili rektum. Razlog za njegov razvoj je promijenjena proliferacija žljezdanih epitelnih stanica u debelo crijevo. Klasificiraju se tri tipa kolorektalnog karcinoma – sporadični, nasljedni i kolitis povezani. I okolišni i genetski čimbenici utječu na rizik od razvoja bolesti. Također u bolesnika s ulcerozni kolitis i Crohnova bolest uočava se značajno povećan rizik. Kolorektalni karcinom nastaje pod utjecajem upalni procesi, koji se javljaju kod ovih bolesti. Karakteristične su displastične promjene na sluznici crijeva koje idu od nediferencirane displazije, preko displazije niskog i visokog stupnja do invazivnog adenokarcinoma. Međutim, kolorektalni karcinom može se razviti čak i bez prethodnog promatranja svih tih međufaza.
Upala je vodeći faktor rizika za razvoj rak crijeva a njegova težina izravno je povezana s rizikom malignih promjena u epitelnim stanicama crijevne sluznice. Upala također pridonosi napredovanju neoplazije do uznapredovalog stadija. Smatra se da se uloga upalnih procesa u karcinogenezi temelji na poticanju regeneracije stanica u crijevnoj sluznici. To dovodi do neoplastične transformacije stanica zbog pojačanog stvaranja novih staničnih linija, što povećava rizik od nakupljanja mutacija u DNK koje dovode do toga da stanice postanu kancerogene.
Utvrđeno je da su aktivni procesi stanične diobe i stanične smrti uočeni u sluznici oboljelih pacijenata iu područjima koja su bila zahvaćena raširenom upalom. Ključnu ulogu u tim procesima ima mutageneza – razvoj i nastanak mutacije u stanicama i greške DNK. Potreban je niz sekvencijalnih genetskih i epigenetskih promjena u epitelnim stanicama crijevna sluznica, kako bi ih učinili hiperproliferativnima. Te se stanice brzo dijele i promjene mogu napredovati do razvoja uznapredovalog raka, pa čak i metastaza. Pod utjecajem upale nastaju displastične promjene u tkivima, koje nakon pojave mutacija u DNA zahvaćenih stanica mogu prerasti u neoplazije.
Povećana proliferacija stanica dovodi do transformacije benignih polipa u adenome. Utvrđeno je da 10% adenomatoznih polipa postane zloćudno, što dovodi do stvaranja adenokarcinoma, koji prodire kroz stijenku crijeva. Za razvoj raka debelog crijeva potrebne su godine. Obično se unutar 10 do 15 godina opaža transformacija crijevnih polipa u maligne tumore. Širenje upale u crijevu nezavisan je čimbenik rizika za razvoj kolorektalnog karcinoma. Što je veći dio površine crijevne sluznice zahvaćen, to je veći rizik od neoplastičnih promjena. Kada trajanje od upalne bolesti crijeva značajniji, uočava se i izraženije širenje patoloških promjena u crijevima. Razvija se pankolitis, u kojem su crijeva potpuno zahvaćena. Ovo stanje znatno povećava rizik kasnijeg razvoja kolorektalnog karcinoma.
Reference:
