“Tek počinjemo shvaćati da su mikrobi koji žive u crijevima – crijevna mikrobiota i signalne molekule koje proizvode iz svog golemog niza gena – mikrobioma, među glavnim komponentama sustava koji reguliraju unos hrane, metabolizam i tjelesnu težinu, imunološki sustav, kao i razvoj i zdravlje našeg mozga“, kaže dr. Emeran Meyer u svojoj knjizi „Drugi mozak – kako mikrobi u crijevima utječu na naša raspoloženja, odluke i zdravlje“ (East-West Izdavačka kuća).
Dr. Meyer – ravnatelj Centra za neurobiologiju stresa na UCLA – pokazuje kako mozak, crijeva i trilijuni mikroorganizama koji žive u crijevima međusobno komuniciraju i održavaju ljudsko zdravlje. Objavljujemo ulomak iz knjige.
Od 1970-ih svjedoci smo novih izazova za ljudsko zdravlje, poput pretilosti i povezanih metaboličkih poremećaja, autoimunih bolesti, upalnih bolesti crijeva, astme i alergija, kao i bolesti mozga u razvoju i starenja poput autizma, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti .
Najmanje 2,8 milijuna ljudi umre svake godine od posljedica prekomjerne težine ili pretilosti.
Globalno, 44% slučajeva dijabetesa, 23% ljudi s ishemijskom bolesti srca i 7-41% nekih vrsta raka može se pripisati prekomjernoj težini i pretilosti.
Do sada smo u održavanju našeg cjelokupnog zdravlja zanemarivali ključnu ulogu dva najsloženija i najvažnija sustava u našem tijelu: crijeva (probavni sustav) i mozak (živčani sustav).
Daleko od toga da je mit, povezanost uma i tijela je biološka činjenica i ključna poveznica koju treba razumjeti kada je u pitanju zdravlje našeg cijelog organizma.
Prema konceptu osovine crijevo-mozak, naš probavni sustav mnogo je složeniji i snažniji nego što smo prije mislili.
Nedavne studije pokazuju da, u bliskoj interakciji s mikrobima koji žive u njima, crijeva mogu utjecati na naše osnovne emocije, našu osjetljivost na bol i naše društvene interakcije, čak usmjeravajući mnoge naše odluke – i to ne samo na naše sklonosti prema hrani i veličine porcija, te neke od najvažnijih odluka u našim životima.
Probavni sustav ima sposobnosti koje nadmašuju sve druge organe, čak i kao rival mozgu.
Ima vlastiti živčani sustav, poznat u znanstvenoj literaturi kao crijevni živčani sustav (ENS), a često se naziva i “drugi mozak”. Ovaj drugi mozak sastoji se od 50-100 milijuna živčanih stanica, koliko i leđna moždina.
10 načina za poboljšanje crijevnog mikrobioma
Imunološke stanice u crijevima čine najveći udio imunološkog sustava – više imunoloških stanica živi u stijenci crijeva nego što cirkulira u krvi ili se nalazi u koštanoj srži.
I postoji dobar razlog zašto se te stanice grupiraju upravo na tom mjestu, jer su izložene potencijalno smrtonosnim mikroorganizmima koji dolaze s našom hranom.
Imunološki sustav crijeva može prepoznati i uništiti jednu vrstu opasnih bakterijskih napadača u probavnom sustavu kada slučajno unesemo kontaminiranu hranu ili vodu.
Što je još izvanrednije, prepoznaje mali broj potencijalno smrtonosnih bakterija u oceanu od trilijuna drugih dobronamjernih mikroba koji žive u crijevima – crijevnoj mikrobioti.
Ostvarivanje ovog teškog zadatka jamči nam život u potpunom skladu s našom crijevnom mikrobiotom.
Sluznica crijeva prošarana je ogromnim brojem endokrinih stanica – specijaliziranih stanica koje sadrže do dvadeset različitih vrsta hormona koji se po potrebi otpuštaju u krvotok.
Kad biste mogli skupiti sve te endokrine stanice u jednu masu, bila bi veća od svih endokrinih organa – spolnih žlijezda, štitnjače, hipofize i nadbubrežnih žlijezda – zajedno.
Crijeva su također najveće skladište serotonina – 95% serotonina u tijelu.
Serotonin je signalna molekula koja igra ključnu ulogu u osovini crijeva-mozak. Neophodan je ne samo za normalno funkcioniranje crijeva, kao što je peristaltika, koja pokreće hranu kroz probavni sustav, već također igra ključnu ulogu u takvim vitalnim funkcijama kao što su spavanje, apetit, osjetljivost na bol, raspoloženje i cjelokupno zdravlje.
Ako je jedina funkcija našeg crijeva da se bavi probavom, zašto bi sadržavala ovaj neusporedivi niz specijaliziranih stanica i signalnih sustava? Jedan od odgovora na ovo pitanje je njihova funkcija kao ogromnog osjetilnog organa koji ima najveću površinu u našim tijelima.
Kada su rasklopljena, naša su crijeva veličine košarkaškog igrališta i ispunjena tisućama sićušnih senzora koji kodiraju ogromnu količinu informacija sadržanih u našoj hrani u obliku signalnih molekula: od slatkog do gorkog, od vrućeg do hladnog, od ljutog na utjehu.
Crijeva su povezana s mozgom debelim živčanim kabelima koji mogu prenositi informacije u oba smjera, a također koriste krvotok za komunikaciju: hormoni i upalne signalne molekule koje proizvode crijeva prenose signale u mozak, a hormoni koje proizvodi mozak prenose signalizira različitim stanicama u crijevima, poput glatkih mišića, živaca i imunoloških stanica, mijenjajući njihove funkcije.
Mnogi signali iz crijeva u mozak uzrokuju unutarnje senzacije, poput osjećaja sitosti nakon dobrog obroka, mučnine i nelagode, dobrog raspoloženja, ali također pokreću reakcije mozga natrag u crijeva, pokrećući tako različite crijevne reakcije.
Mozak ne zaboravlja te osjete. Unutarnji osjećaji pohranjuju se u ogromnim bazama podataka u mozgu kako bi se kasnije koristili u donošenju odluka.
8 poremećaja mikrobioma
Ono što osjećamo u utrobi u konačnici će utjecati ne samo na odluke koje donosimo o tome što ćemo jesti i piti, već i na ljude s kojima odlučujemo provoditi vrijeme i način na koji cijenimo važne informacije u svojstvu zaposlenika, članova žirija ili vođa.
Porast crijevnog mikrobioma
Znanje o bakterijama, arhejama, gljivicama i virusima koji žive u crijevima, zajedničkim nazivom crijevna mikrobiota, eksponencijalno je poraslo.
Iako nas ti nevidljivi mikroorganizmi brojčano nadmašuju (u crijevima ima 100.000 puta više mikroba nego što ima stanovnika Zemlje), ljudi su za njihovo postojanje saznali tek prije otprilike 300 godina, kada je nizozemski znanstvenik Antoni van Leeuwenhoek značajno poboljšao mikroskop i promatrao žive mikroorganizme iz zubnog plaka, koje je nazvao “animalcules”.
Od tada je došlo do značajnih tehnoloških promjena u našoj sposobnosti da identificiramo te mikroorganizme.
Projekt ljudskog mikrobioma inicijativa je Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a pokrenuta u listopadu 2007. kako bi se identificirali i karakterizirali mikroorganizmi koji koegzistiraju s nama.
Ideja je poboljšati razumijevanje mikrobnih komponenti našeg genetskog i metaboličkog krajolika i kako one doprinose našoj normalnoj fiziologiji i osjetljivosti na bolesti.
U proteklom desetljeću, tema crijevnog mikrobioma proširila se na gotovo sve medicinske specijalnosti, čak i tako vrlo različite specijalnosti kao što su psihijatrija i kirurgija.
Raznolikost i brojnost crijevnih mikroba mijenja se tijekom života osobe. Nizak je tijekom prve tri godine života kada se uspostavlja stabilan crijevni mikrobiom, doseže vrhunac u odrasloj dobi i opada s godinama.
Rano razdoblje niske raznolikosti podudara se s vremenom ranjivosti na neurorazvojne poremećaje poput autizma i anksioznosti, a kasno razdoblje niske raznolikosti podudara se s razvojem neurodegenerativnih bolesti poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Može se pretpostaviti da su ova stanja niske raznolikosti čimbenici rizika za razvoj takvih bolesti.
Mara KALČEVA
