Hipospadija je jedna od najčešćih malformativnih uropatija, koja čini 28% njih. Njegova učestalost doseže 1 na 300 novorođenih dječaka, a izuzetno je rijetka u djevojčica. Hipospadija je stanje u kojem meatus (otvor) uretre nije na svom uobičajenom mjestu na vrhu penisa. Može biti urođena ili stečena.
Kongenitalna hipospadija je češći, s embrionalnim defektom koji rezultira time da se vanjski otvor uretre ne otvara na vrhu penisa, već malo ventralnije i proksimalno. Vrste hipospadije određuju se prema mjestu otvora i to su:
- Subkoronalni – otvor mokraćne cijevi nalazi se negdje u blizini glave penisa,
- Srednjega tijela – otvor se nalazi negdje po dužini penisa na njegovoj ventralnoj strani (dolje) i
- Penoscrotal tip – kada se otvor uretre nalazi na mjestu spoja penisa sa skrotumom.
Stečena hipospadija nastaje prilikom izvođenja obrezivanja od strane neobučenih i nestručnih osoba u različitim vjerskim zajednicama (jatrogena hipospadija).
Literatura ukazuje na različite čimbenike koji predisponiraju razvoj kongenitalne hipospadije. Najznačajniji od njih su genetski, endokrini, nasljedni, intrauterini faktori. Pretpostavlja se da se malformacija češće javlja kod djece rođene s malom tjelesnom težinom, uz primjenu hormonskih pripravaka – uloga pripravci progesterona koristi se tijekom trudnoće u in vitro postupcima. Presudna je i dob roditelja – vrlo mladi ili vrlo stari.
Patogenetski je prisutan hipoplazija tkiva koja tvore prednju uretru i trbušne strane penisa. Dijagnoza se postavlja odmah nakon rođenja temeljitim fizičkim pregledom muškog reproduktivnog sustava. U većini slučajeva, ovaj nedostatak je u kombinaciji s različitim stupnjevima zakrivljenosti penisa, kao i odsutnosti jednog ili oba testisa u skrotalnoj šupljini. Kombinacija hipospadije i kriptorhizam nije rijedak i doseže do 9% slučajeva.
Liječenje hipospadije je u potpunosti kirurško, a postoje mnoge i različite tehnike. Cilj kirurške intervencije je ispraviti anatomski defekt mokraćne cijevi i penisa što je moguće bliže normali, te obnova funkcija mokrenja, erekcije i, potom, ejakulacije.
Kod blažih oblika hipospadije, kada nema devijacije (pomaka) penisa, operacija je samo kozmetička. U težim slučajevima može biti potrebno provesti dvostupanjski operacija. Prvi korak je ispraviti zakrivljenost penisa oslobađanjem od akorda. U drugoj fazi formira se nova mokraćna cijev.
Stopa komplikacija izravno je povezana s težinom hipospadije, korištenom metodom i iskustvom operatera. Najčešće uočene komplikacije su uretralne fistule – u 1/3 slučajeva. Mogu se pojaviti u različitom postoperativnom razdoblju – od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon intervencije. Moguće je da se pojavi stenoza na meatusu (otvor mokraćne cijevi), što se očituje skupljanjem mokraće iza stenoze tijekom mokrenja, ocrtava se balon. Liječenje ove komplikacije je dilatacija meatusa ručno ili pomoću katetera.
Epispadija je rjeđa malformacija uretre kod koje se vanjski meatus (otvor) nalazi na dorzalnom (gornjem) dijelu penisa proksimalno od glavića penisa. Obično se kombinira s drugim genitourinarnim abnormalnostima, poput ekstrofije mokraćnog mjehura. Klinički se razlikuju dvije vrste epispadije: potpunakod kojih je obično zahvaćen sfinkter mokraćnog mjehura i pacijenti imaju urinarnu inkontinenciju i nepotpun oblik.
Dijagnoza se postavlja pri rođenju opisivanjem položaja epispadije, procjenom prisutnosti ili odsutnosti dorzalne zakrivljenosti penisa i inkontinencija na urin. Liječenje ovog stanja je operativno, a najpogodnije vrijeme za to je do prve godine djeteta. Operacija se sastoji u uklanjanju zakrivljenosti penisa uklanjanjem svih postojećih hordi i izgradnjom neuuretre.
Najčešće komplikacije kirurškog liječenja su urinarna inkontinencija i antegradna ejakulacija kao rezultat kvara u mehanizmu za zatvaranje cerviksa.
Reference:
Urologija – prof. P. Panchev
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti – činjenice o hipospadiji
