Predmenstrualni sindrom karakteriziraju značajne kliničke i psihološke manifestacije koje se javljaju tijekom lutealnoj fazi menstrualnog ciklusa. Dovode do tegoba za tijelo i poremećaja njegove funkcionalne sposobnosti. Simptomi obično nestaju sami od sebe nekoliko dana nakon pojave menstruacija. Utvrđeno je da u svijetu 47,8% žena reproduktivne dobi ima predmenstrualni sindrom, a kod 20% njih to stanje značajno pogoršava kvalitetu života. Ostali imaju blage do umjerene simptome.
Simptomi PMS-a uključuju:
- Promjene u apetitu;
- Povećanje tjelesne težine;
- Bol u trbuhu;
- Bol u leđima;
- Glavobolja;
- Povećanje i napetost grudi;
- Mučnina;
- Zatvor;
- Anksioznost;
- Razdražljivost;
- Umor na koji odmor ne utječe povoljno;
- Nagle promjene raspoloženja;
- Osjećaj ljutnje.
Uzroci predmenstrualnog sindroma nisu u potpunosti razjašnjeni. Simptomi ovog stanja pojavljuju se istodobno s hormonalnim promjenama unutar menstrualni ciklus. Iz tog razloga, pretpostavlja se da visoke razine estrogena i niske razine progesteron. Vjeruje se da je serotonin također važan za razvoj manifestacija.
Estrogeni uključuju 3 glavna hormona – estron, estradiol i estriol, od kojih je estradiol najmoćniji. Razine estrogena promijeniti tijekom lutealnoj fazi a to je uzrok promjena raspoloženja kod žena. Osim toga, studije su pokazale da se razina serotonina – hormona sreće, povećava u razdoblju između 7-11 i 17-19 dana menstrualnog ciklusa. Ovo naglašava odnos između promjena raspoloženja u predmenstrualnom sindromu i varijacija u serumskim koncentracijama estrogena i serotonina.
Pad razine estrogena izaziva otpuštanje norepinefrina iz hipotalamusa. To utječe na ravnotežu drugih medijatora, uključujući acetilkolin, dopamin i serotonin. Sve te promjene dovode do nesanica, umor i depresija, koji su specifični za predmenstrualni sindrom. Još jedna karakteristična značajka stanja je povećani apetit za slatkišima, junk hranom i kavom.
Trajanje manifestacija varira od nekoliko dana do 2 tjedna. Simptomi se često počinju pogoršavati 6 dana prije početka menstruacije i dosežu vrhunac unutar 2 dana prije menstruacije. Osjećaj ljutnje i razdražljivosti najčešće su tegobe koje počinju najranije, čak i prije nego što se pojave ostali simptomi. U nekim slučajevima, trajanje manifestacija može biti značajno i mogu postojati dva uzastopna menstrualna ciklusa tijekom kojih se pojavljuju karakteristične tegobe. Međutim, obično je karakteristično promatrati razdoblje u kojem se simptomi povlače.
Razlika u utjecaju estrogena i progesterona na pogoršanje tegoba još nije u potpunosti razjašnjena. Pretpostavlja se da su dani u kojima se obično pojavljuju karakteristične manifestacije oni u kojima su koncentracije u serumu progesteron znatno premašuju one od estrogena.
Promatranja su pokazala da uzimanje pripravaka estrogena pogoršava simptome predmenstrualnog sindroma, dok davanje antagonista estrogena ublažava bolove u dojkama – mastalgiju.
Serotonin pak ima ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja i ponašanja. Ovo naglašava njegovu uključenost u pojavu simptoma predmenstrualnog sindroma.
Istraživanja nastavljaju pojašnjavati jesu li simptomi PMS-a poput nadutosti, stezanja u dojkama i bolova u mišićima rezultat smanjene fizičke tolerancije u stanjima disforije ili su posljedica hormonalnih promjena.
Reference: