Preeklampsija je stanje koje karakterizira hipertenzija – povećan krvni tlak, koji se pojavljuje kroz trudnoća. Obično se razvija od 5. mjeseca nadalje. Ostali karakteristični znakovi koji se ne pojavljuju uvijek i ne mogu se otkriti na vrijeme su:
- Proteinurija – izlučivanje proteina u mokraći;
- Znakovi oštećenja krajnjih organa kao što je trombocitopenija;
- Poremećena funkcija jetre;
- Produljena i jaka bol u epigastriju;
- Plućni edem;
- Glavobolja otporna na liječenje.
Iako su već razvijeni brojni kriteriji za dijagnozu i liječenje stanja, mehanizmi koji dovode do njegovog razvoja još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni. Vjeruje se da je jedan od razloga kršenje u procesima formiranja posteljica, što dovodi do fiziološke disfunkcije kod majke. Poremećena placentacija dovodi do neučinkovitog preoblikovanja spiralnih arterija u maternicanedostatak kisika koji prolazi posteljicahipoksija i oksidativni stres.
Određeni čimbenici povećavaju rizik od razvoja preeklampsije. Da, takve su:
- Prvo rođenje;
- Višeplodna trudnoća;
- Starost majke preko 35 godina;
- Oplodnja potpomognutom oplodnjom;
- Bolesti majke – hipertenzijadijagnosticirana čak i prije trudnoće;
- Kronične bolesti bubrega;
- Dijabetes;
- Trombofilija;
- Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja;
- Pretilost prije početka trudnoće;
- Obiteljsko opterećenje;
- Obiteljska povijest od abrupcija posteljice;
- Povijest preeklampsije u prethodnim trudnoćama;
- Poremećaji normalnog rasta i razvoja fetusa tijekom intrauterinog života.
Ključni element je poremećeno formiranje placente, što dovodi do neučinkovitog preoblikovanja krvnih žila. Preeklampsija je multisistemska bolest koja potencira i pogoršava hipertenziju, kao i zatajenje i disfunkciju krajnjih organa. S pojavom vaskularne skleroze i poremećenom pregradnjom krvnih žila posteljice dolazi do nedostatka kisika i ishemije tkiva. To uzrokuje otpuštanje medijatora nevolje, kao što su antiangiogenetski i proupalni čimbenici. Sve to pogoduje nastaloj neravnoteži u veznim mjestima za čimbenike rasta i čimbenike povezane s angiogenezom – stvaranjem novih krvnih žila. To onemogućuje učinkovitu izgradnju krvnih žila i remeti njihovu prilagodbu prema potrebama organa. Najozbiljnije su pogođene žile srca, bubrega i jetre.
Najčešći simptom preeklampsije je novi početak glavobolja, koji nije posljedica drugih patoloških procesa i ne poboljšava se liječenjem. U nekim slučajevima mogu se primijetiti i poremećaji vida. Često se opaža bol u epigastriju, koja se kombinira s mučnina ili povraćanje. Kratkoća daha također može biti karakteristična, kao i pojačano oticanje tkiva. U bolesnika sa sistoličkim tlakom iznad 140 mmHg i dijastolički – preko 90 mmHg, može se posumnjati na dijagnozu preeklampsije. Ako je pacijentici prije trudnoće dijagnosticirana hipertenzija – tada bi dijagnostika prvenstveno trebala biti usmjerena na dokazivanje ili odbacivanje postojeće preeklampsije.
Komplikacije stanja su višestruke. U bolesnica s preeklampsijom, kod kojih je trudnoća bila prenesena, postoji povećan rizik od razvoja težih oblika hipertenzija. Oni su pak često povezani s ozbiljnim posljedicama kao što su eklampsija, plućni edem, infarkt miokarda, respiratorni distres, moždani udar, zahvaćenost bubrega i mrežnice. Fetus također može biti pogođen u ovom stanju. Primjećuje se zastoj u rastu, odvajanje posteljice i rizik od smrti i za majku i za fetus.
Česte su komplikacije i pri započinjanju terapije za kontrolu visokog krvnog tlaka. Među karakterističnim manifestacijama su ubrzan rad srca – tahikardija, nizak krvni tlak – hipotenzija, glavobolja i promjene u radu srca fetusa. Primjena magnezijevog sulfata za prevenciju napadaja također može biti povezana s razvojem nekih nuspojava lijekova.
Važno je ispravno postaviti diferencijalnu dijagnozu preeklampsije. Diferencijalno dijagnostički mogu se uzeti u obzir sljedeće bolesti:
- Hipertenzija dijagnosticirana prije trudnoće;
- Gestacijska hipertenzija;
- Antifosfolipidni sindrom;
- Lupus;
- Epilepsija;
- Kronične bolesti bubrega i jetre;
- Feokromocitom.
Reference:
