Posljednjih godina i desetljeća stalno se govori o štetnosti mesa, posebice crvenog. Također se veličaju dobrobiti kruha od cjelovitih žitarica, svježeg povrća i smeđe riže. Ali sada su se i oni našli na udaru kritika. Razlog – oni “sadrže antivitamine”, odnosno tvari koje ne dopuštaju potpunu apsorpciju korisnih tvari iz hrane.
Stručnjaci objašnjavaju može li se i kako smanjiti njihov negativan utjecaj na organizam. Prednosti biljne hrane su nedvojbene, one su očite: visok sadržaj biljnih vlakana i masti, askorbinske kiseline, beta-karotena.
Ali biljna hrana sadrži i antihranjive tvari. Među njima su i tzv lektini. Neki pristaše zdrave prehrane pripisuju im vrlo negativna svojstva – od opće iscrpljenosti i debljanja do udara na imunitet, pa čak i izazivanja tumora.
Je li to doista tako, budući da su ti isti lektini u najvišoj količini sadržani upravo u proizvodima koje smo navikli prihvaćati kao korisne – svježem povrću, smeđoj riži ili kruhu od cjelovitih žitarica.
Lektini su obitelj proteina koji se nalaze u nekim biljnim proizvodima koji imaju sposobnost vezanja ugljikohidrata na površini stanica, uzrokujući njihovu aglutinaciju (“lijepljenje”). Uz pomoć ovih proteina lektina, objašnjavaju stručnjaci, biljke se brane od insekata, životinja i… ljudi. Ulazeći u njihov organizam, one ometaju apsorpciju mineralnih tvari i remete međustaničnu komunikaciju. Naši probavni enzimi nisu uvijek u stanju nositi se s njima.
Zelena mediteranska prehrana udvostručuje salo na trbuhu
Inače, gluten je jedna od varijanti lektina. Dugo su vremena samo botaničari i liječnici znali za lektine sve dok knjiga dr. Stephena Gundryja The Plant Paradox: The Hidden Dangers of “Healthy Food” nije izašla i izazvala veliku pozornost. U njemu propituje vjerovanje u bezuvjetnu dobrobit proizvoda koje smatramo zdravima.
Dr. Gundry tvrdi da lektini, ulazeći u ljudski organizam s hranom, negativno utječu na proces probave, ometaju apsorpciju vitamina i minerala te povećavaju propusnost crijevne stijenke, ulaze u krv i oštećuju eritrocite. Što znači da se lektini odnose na tzv proupalne tvari, čija redovita uporaba uzrokuje i održava kroničnu upalu u našem tijelu. Također mogu izazvati alergijske reakcije i razvoj autoimunih bolesti.
Mahunarke i proizvodi od cjelovitih žitarica, orasi, sjemenke, kukuruz, krumpir, patlidžani, papar, uklj. Začinjeni, mliječni proizvodi i morski proizvodi bogati su lektinima. No najviše ih ima u pšeničnom brašnu, te u cijelom zrnu koje se dugo smatralo najkorisnijim. Naše tijelo ovaj lektin doživljava kao patogen, pa se imunološki sustav počinje boriti protiv njega, stvarajući antitijela.
Postoje jednostavni načini za značajno smanjenje količine lektina u proizvodima, kažu stručnjaci. Na primjer, prije kuhanja graška, slanutka, graha i bulgura trebamo ih namakati u hladnoj vodi 8-12 sati. Osim toga, prethodno namočeni, ovi proizvodi se kasnije mnogo brže kuhaju i smanjuju simptome nadutosti u slučaju proizvoda od mahunarki.
Na isti način trebamo namakati i sjemenke i orašaste plodove, posebno kada su u pitanju kikiriki i indijski oraščići. Stoga se lakše oslobađaju lektina i probavljaju. U rajčici, paprici i patlidžanu lektini su uglavnom sadržani u sjemenkama. Stoga ih je prije pripreme dovoljno jednostavno odvojiti od njih.
Pomaže i termička obrada: patlidžani se ionako kuhaju, a papriku i rajčice najbolje je ispeći prije dodavanja u salatu. Iako postoje neke bolesti kod kojih ove proizvode treba potpuno isključiti iz jelovnika, primjerice kod celijakije i kod autoimunih bolesti poput reumatoidnog artritisa, psorijaze itd.
Glavni savjet: pratite svoje stanje nakon jela jednog ili drugog proizvoda s visokim sadržajem lektina. Ako primijetite i najmanje probavne smetnje, umor, letargiju, pojavu akni na koži, pokušajte makar privremeno isključiti ovaj proizvod iz svog jelovnika. I vidite kako će vaše tijelo reagirati.