Leukoplakija je bijela lezija smještena na površini oralne sluznice. Obično se promatraju bijeli plakovi, s jasnim granicama, strše iznad površine okolnog tkiva. Najčešće viđene lokacije su stražnji dio jezika i dno usne šupljine, zatim obrazi, nepce i desni. Kod muškaraca se opaža oko 2 puta češće nego kod žena.
Leukoplakija obično ne uzrokuje posebne tegobe kod pacijenata a najčešće se nalazi tijekom rutinskog pregleda. Uočeni bijeli plakovi uzrokovani su keratinizacijom i proliferacijom epitela sluznice koji se ne može odvojiti. Zahvaćeni su usna šupljina, grkljan i genitalije. Prema nekim istraživačima, leukoplakija je samo klinička dijagnoza, a nakon uzimanja biopsije postavlja se odgovarajuća histološka dijagnoza, ovisno o uočenoj promjeni.
Točni uzroci leukoplakije još nisu poznati, ali se vjeruje da glavni etiološki čimbenik je uporaba duhanskih proizvoda. To je i razlog zašto neka istraživanja pokazuju da populacije u kojima je raširena uporaba duhana imaju visoku prevalenciju leukoplakije (primjerice Indija), kao i više slučajeva maligniteta (prelaska u maligni proces).
Ostali etiološki čimbenici su uporaba alkohola, kronična trauma, kandidijaza, virusne infekcije, hormonalni problemi, kao i nedostatak određenih vitamina (A, B, E).
Na oralnoj sluznici uočeno je nekoliko vrsta leukoplakije:
1. Leukoplakija simplex – leukoplakija flatus;
2. Leukoplakija verukoza – verukoza, s dokazima malignosti;
3. Erozivna leukoplakija – s neravnom površinom, s podacima o malignosti;
4. Leukoplakia villosa – dlakava leukoplakija;
5. Leukoplakija papuloza– vrlo rijedak oblik.
Dijagnoza se postavlja nakon detaljnog pregled, anamneza i biopsija. Postavlja se histološka dijagnoza. Uzimaju se u obzir i neke karakteristike promatranih lezija koje govore o malignosti – oblik i granice leukoplakije, osobitosti u rasporedu i diobi stanica.
Leukoplakija je benigni entitet, koji u različitim postocima (prema znanstvenim istraživanjima) postaje zloćudan. To se događa između 1 i 20% slučajeva. Znakovi maligne transformacije su neravna površina, promjena rubova, neravni, konveksni, stanjeni rubovi sa ili bez ulceracije.
Liječenje leukoplakije u većini slučajeva odnosi se na njezino uklanjanje – kirurški, laserom itd. Suočavanje s lezijom uključuje lokalna i sustavna terapija – unos antioksidansa, karotenoida, retinoida i vitamina (pomažu procese cijeljenja u oralnom epitelu).
Preventivno se poduzimaju promjene u načinu života i odvikavanje od štetnih navika. Zacjeljivanje je obično brzo, no potrebne su redovite kontrole kako bi se izbjeglo ponovno pojavljivanje.
Bibliografija:
1. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/10454411950060020401
2. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S136883759700002X
3. https://www.tzhelyazkov.com/leucoplakia/
4.