Aldosteron je glavni regulator izvanstaničnog volumena i određuje metabolizam kalija u tijelu. Njegovi biološki učinci posredovani su njegovim povezivanjem s tzv mineralokortikoidi receptore (MR) u ciljnim tkivima srca, bubrega, krvnih žila i mozga. Volumen tekućine kod ljudi reguliran je izravnim djelovanjem aldosterona, što rezultira zadržavanjem natrija i eliminacijom kalija putem bubrega.
Istraživanje učinaka aldosterona na krvožilnu stijenku značajno se proširilo posljednjih godina. Prikupilo se mnogo dokaza koji dokazuju da utječe na vaskularnu remodelaciju i stvaranje kolagena i ima negenomsko djelovanje mijenjajući funkciju endotela.
On ima ključnu ulogu u aktiviranju fibroznih procesa u navedenim ciljnim organima.
Ovi utjecaji aldosteronskih i mineralokortikoidnih receptora izravno su povezani s patofiziologijom kongestivna (ustajala) srdačan nedostatak i njegovom progresijom, kao i s manifestacijama bubrežni disfunkcija.
Pojava od mineralokortikoidi receptor antagonisti (MPA) označava novu eru u liječenju kardiovaskularnih bolesti. Ova skupina lijekova uspješno blokira djelovanje aldosterona i pridonosi prevenciji oštećenja srca, bubrega i krvožilnog sustava. Unatoč napretku u modernom liječenju infarkta miokarda, značajan porast razine aldosterona uočava se rano nakon njegovog početka.
Otprilike 40% pacijenata koji dožive infarkt miokarda će se razviti sistolička disfunkcija lijevog ventrikula, koji će se tijekom godina manifestirati znakovima i simptomima zatajenja srca. Aldosteron potiče kratkoročne i dugoročne učinke, uključujući zadržavanje natrija i aritmogeni potencijal kao rezultat iscrpljenosti kalija i magnezija. Osim toga, potiče razvoj endotelne disfunkcije, povećani vaskularni tonus, nekrozu miokarda, taloženje kolagena u miokardu i remodeliranje srca.
Provedena su mnoga istraživanja koja dokazuju dobrobit ranog uključivanja MPA terapije u bolesnika s realiziranim infarktom miokarda i sistoličkim zatajenjem srca. U anketi EFEZ su uključeni bolesnika s preboljelim infarktom miokarda i znakovima zatajenja srca s FI ispod 40%. Bolesnici su dodatno primali standardnu terapiju za liječenje zatajenja srca s ACE inhibitorom i beta-blokatorom.
Studija je nedvosmisleno pokazala dobrobiti rane primjene MPA u ovoj skupini bolesnika s 15% smanjenjem smrtnosti u usporedbi s placebo skupinom i smanjujući rizik od iznenadne srčane smrti sa 21%. MPA ostaju kontraindicirani u bolesnika s klirensom kreatinina ispod 30 ml/min i razinama K+ u serumu iznad 5,0 mmol/L.
Zasebne studije dokazuju da su MPA (spironolakton i eplerenon) posebno učinkoviti u smanjenju vrijednosti krvnog tlaka u slučajevima rezistencije na lijekove. Činjenica da u većini slučajeva rezistentna hipertenzija je zbog povećanog intravaskularnog volumena koji je posljedica zadržavanja natrija, podupire prednosti korištenja MPA za utjecaj na njega. Studija PATHWAY-2 dokazuje hipotezu da u bolesnika s rezistentnom hipertenzijom MPA učinkovito snižavaju arterijski tlak i uz to doprinose prevenciji oštećenja ciljnih organa.
Osim toga, MPA su bitan element u liječenju kroničnog zatajenja bubrega zbog protuupalnog i antifibroznog djelovanja. Trenutno postoje različite skupine antagonista MR: neselektivni spironolakton, selektivni eplerenon, nesteroidni i selektivni finerenon, esakserenon, apararenon. Razna istraživanja dokazuju povoljan učinak liječenja ovom klasom lijekova, a učinak se postiže putem snižavanje albuminurijeosobito u bolesnika s dijabetes melitusom.
Na taj se način odgađa napredovanje do zatajenja bubrega i nepovoljnog kardiovaskularnog ishoda. Važnost MPA u očuvanju funkcije bubrega medicinski je važna jer kronična bolest bubrega je ozbiljan svjetski problem i također je značajan faktor rizika za kardiovaskularni i ukupni mortalitet.
Ukratko, antagonisti mineralokortikoidnih receptora pokazuju visoku učinkovitost u liječenju bolesnika sa zatajenjem srca, kroničnom bubrežnom bolešću i arterijskom hipertenzijom sa ili bez pridruženog dijabetes melitusa, pretilosti, metaboličkog sindroma. Postoje nepobitni dokazi da njihova primjena dovodi do značajnog smanjenja mortaliteta i morbiditeta kroz prevenciju remodeliranja srca i blokiranje fibroznih procesa u ciljnim organima – srce i bubreg.
Reference:
Antagonisti mineralokortikoidnih receptora – prof. N. Gočeva
