MRI srca sve se više koristi kao neinvazivna slikovna tehnika u kardiologiji. To je nepromjenjiva metodologija u dijagnostici ishemijski i neishemijski oblici kardiomiopatije. Iznimno precizna metoda u određivanju etiologije kardiomiopatije, procjeni vitalnosti miokarda i procjeni ejekcijske frakcije lijeve i desne klijetke.
Pruža priliku za točna procjena valvularnih defekata, osobito mitralne regurgitacije, kao i defekata atrija i ventrikula. Posljednje, ali ne manje važno, koristi se kao važna vizualna metodologija u procjeni složene urođene srčane malformacijeuključujući korigirane operirane.
Kardiomagnetska rezonancija omogućuje sveobuhvatnu procjenu bolesnika s ishemijski bolest na srce. Segmentni poremećaji kinetike miokarda u mirovanju ili provocirani stres testom mogu biti rezultat ishemijske bolesti srca kada odgovaraju vaskularnom teritoriju. Osim toga, pomoću MRI može se uspostaviti i komplikacije infarkta miokarda – prisutnost tromboze u srčanim šupljinama, aneurizmalna dilatacija komore kao posljedica srčanog udara, ruptura interventrikularnog septuma.
U akutnoj fazi infarkta mogu se identificirati područja akutnog infarktnog oštećenja zbog prisutnosti jakog signala zbog povećane količine vode u miokardu. Kasno poboljšanje postaje sve češće kao pouzdana i osjetljiva tehnika za utvrđivanje područja infarkta miokarda. Infarktirani (infarktirani) miokard ima jak “bijeli” signal, dok zdravi miokard ima potisnut signal i slika se “crno”. Određivanje ovih područja važno je jer ukazuje na mogućnost oporavka srčanog mišića nakon provedene revaskularizacije – perkutane ili operativne.
Kardiomagnetska rezonancija iznimno je dobra metoda u procjeni srčane funkcije, dimenzija lijeve klijetke, te ima mogućnost razlikovanja tipova kardiomiopatija sa specifičnošću od 81,75% i osjetljivošću od 86,75%. U kliničkim uvjetima, sposobnost dijagnosticiranja oblika kardiomiopatije pomaže u odabiru specifičnog tretmana.
U bolesnika s dilatacijska kardiomiopatija utvrđuje se dilatacija (ekspanzija) lijeve, a često i desne klijetke s poremećenom globalnom sistoličkom funkcijom. Linearno intramuralno kasno pojačanje tipično se nalazi u oko 30% slučajeva, najčešće u sredini septuma ili u slobodnoj stijenci lijevog ventrikula. Ovaj pokazatelj nuklearnog magnetskog pregleda dokazuje prisutnost fibroze u miokardu.
Karakterizacija područja s linearnom fibrozom iznimno je važna značajka u diferencijaciji od ishemijskog oblika dilatacijske kardiomiopatije. Osim toga, bolesnici s većim sadržajem fibroznog tkiva skloniji su pojavi ventrikularnih aritmija i nastanku iznenadne srčane smrti.
U bolesnika s hipertrofičan kardiomiopatija magnetska rezonancija srca pokazuje značajnu hipertrofiju lijeve klijetke sa zadebljanjem stijenke miokarda >15 mm ili >13 mm u obiteljskoj anamnezi CHD-a. Obično se izračunava povećana količina mišićne mase lijeve klijetke, koja se ne mora otkriti u asimetričnim varijantama bolesti. Opstrukcija u izlaznom traktu lijevog ventrikula ili u srednjim segmentima lijevog ventrikula javlja se u oko 25% bolesnika na kraju sistole, kada je miokard najdeblji.
Identifikacija i procjena distribucije fibroze u miokardu tehnikom kasnog poboljšanja ima najveći prognostički značaj u bolesnika s hipertrofičnom kardiomiopatijom. Poboljšanje magnetskom rezonancijom nalazi se u dubini hipertrofiranog miokarda. Često se nalazi u području bazalnog septuma i posebno je tipičan za bolest jer se ne opaža u slučajevima kada su druge bolesti popraćene razvojem kompenzacijske hipertrofije lijeve klijetke, kao što je defekt aortnog zaliska. Kasno pojačanje miokarda smatra se lošim prognostičkim markerom za razvoj aritmija i povezuje se s visokim rizikom od iznenadne srčane smrti.
Posljednjih godina MR se etablirao kao važna tehnika u praćenju bolesnika s miokarditisom. Miokarditis je tipično virusnog porijekla, iako upalne promjene na miokardu prate i neke druge slučajeve, poput intoksikacije ili autoimunih bolesti. MRI otkriva područja poremećene kinetike, najčešće zahvaća lateralnu stijenku lijeve klijetke, sistolička funkcija je potisnuta.
Miokard ima pojačan kontrast u akutnoj fazi, što je znak akutne upale uglavnom intramuralno u dubini miokarda.. Kasno pojačanje se vidi u područjima nekroze/fibroze i obično je marker ireverzibilnog oštećenja miokarda. Širok raspon mogućnosti koje pruža kardiomagnetska rezonanca čini je metodom prvog izbora u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti.
Reference:
Kardiomagnetska rezonancija – K. Genova