Zagreba Lajfhaki

Odlučujemo li kako ćemo jesti umom ili želucem?

Naše prehrambeno ponašanje je individualno zbog složenog sustava podražaja u okolini, kao i „trećeg mozga“ između središnjeg živčanog sustava i želuca.

Mnogi čimbenici utječu na način na koji jedemo – kada jedemo, koliko često, koju hranu biramo.

Prema Alexanderu Johnsonu, izvanrednom profesoru bihevioralne neuroznanosti na Sveučilištu Michigan State, vid nam daje jedan način da procijenimo i odaberemo hranu koju ćemo konzumirati. Kada je hrana prezentirana na vizualno ugodan način, ona je bolje prihvaćena. Jedan primjer ovog aspekta prehrane je kod djece – u nekim slučajevima kada djetetove sklonosti ne uključuju povrće i voće, rješenje je predstaviti tu hranu kao nešto slično onome što oni doživljavaju kao ukusno. Znanstvena studija pokazuje da prezentiranje povrća u ambalaži koja se koristi u restoranu brze hrane može povećati vjerojatnost da će ga djeca jesti i smatrati ukusnim.

Osim osjetilnih podražaja primljenih putem vida i mirisa, tijelo samo reproducira signale koji utječu na način na koji razmišljamo o hrani. Primjer za to je glad – biološka potreba da napunimo želudac. Kada smo siti, iz gastrointestinalnog trakta u mozak se šalju signali da više ne možemo uzimati hranu – ti se signali pretvaraju u osjećaj sitosti.

U nekim slučajevima mozgu nisu potrebni vanjski podražaji poput mirisa i izgleda hrane kako bi stvorio sklonost prema određenoj hrani – u takvim slučajevima oni se mogu dobiti kao rezultat kaloričnog sadržaja hrane.

Živac vagus je ključna komponenta u vezi između želuca i mozga – on prenosi informacije o primljenim hranjivim tvarima u mozak. Osim toga, ima ulogu u osjetu okusa, kao i cjelokupnom funkcioniranju gastrointestinalnog trakta.

Poremećaj funkcije jednog ili kombinacije više čimbenika u ponašanju u prehrani dovodi do poremećaja u prehrani. Anoreksija se, primjerice, može objasniti kao bolest u kojoj signali iz želuca poput osjećaja gladi ne pokreću motivaciju za jelo. A kod bolesti povezanih s prekomjernim unosom hrane, jedno od mogućih objašnjenja je da osjećaj sitosti i zadovoljstva ne dovodi do prestanka jedenja, već do uzimanja više hrane nego što je potrebno.

Reference:
Johnson, A. Jedete li očima, crijevima ili mozgom? Neuroznanstvenik objašnjava kako osluškivati ​​svoju glad tijekom praznika (theconversation.com)

Johnson, A. Prehrana izvan metaboličkih potreba: kako okolišni znakovi utječu na ponašanje pri hranjenju: Trendovi u neuroznanostima (cell.com)

Exit mobile version