Oštrina vida izražava se u sposobnosti oka da razlikuje dva maksimalno blisko razmaknuta objekta. To je osnova vizije središnjeg oblika.
Oštrina vida određena je minimalnim vidnim kutom – Angulus minimalno odvojiv, u kojem se dvije dvije točke vide kao odvojene, kao i kontrastnom osjetljivošću oka. Digitalni izraz vidne oštrine je vid (pogled).
Minimalni vidni kut mjeri se u minutama i označava slovom alfa (α). Vidna oštrina i najmanji vidni kut obrnuto su proporcionalni:
Vis = 1/α.
Dakle, što je kut manji, to je vidna oštrina veća i obrnuto.
S druge strane, minimalni kut gledanja ovisi o veličini promatranog objekta (AB) i udaljenosti do njega (D):
α = AB/D,
zbog čega formula poprima sljedeći oblik:
Vis = D/AB,
tj. oštrina vida izravno je proporcionalna udaljenosti do promatranog predmeta i obrnuto proporcionalna njegovoj veličini.
Percipira se kao normalan vid Vis = 1,0, što odgovara minimalnom vidnom kutu od najmanje jedne lučne minute (1′) za svaki pojedinačni detalj i pet minuta kuta (5′) za cijeli objekt, tzv. optotip.
U shematskom prikazu oka, 1′ odgovara otprilike 4,5 µm. Zbog toga je usvojena klasična Hemholzova teorija, prema kojoj, za percepciju dviju odvojenih točaka u prostoru, zrake koje se odbijaju od njih moraju iritirati dva stošca, čiji je promjer jednak 2,25 µm. Između ta dva čunja mora postojati jedan neprekinuti ili na drugi način pokidani čunj.
Druga glavna karakteristika vidne oštrine je kontrastna osjetljivost oka. Ona je izravno proporcionalna vidnoj oštrini, odnosno što je veća trenutna kontrastna osjetljivost, veća je vidna oštrina. U nedostatku kontrasta između objekta i pozadine iza njega, objekti nisu vidljivi i kontrast je ispod praga.
Ovisno o promatranim objektima i udaljenosti do njih, vidna oštrina može biti različitih vrsta. Sposobnost oka da uoči najmanju vidljivu točku na određenoj pozadini naziva se točkasti vid. Snaga ovakve vizije je točkasta vidna oštrina. Kod nje je minimalni kut gledanja 18-35” (sekundi).
Diferencijalna vidna oštrina predstavlja sposobnost oka da percipira dva predmeta kao odvojena. U ovom slučaju, minimalni vidni kut je 1′, ali je moguće uočiti prag niži od 1′, što se prevodi u veću odvojivu vidnu oštrinu.
Nonis vidna oštrina, također nazvan vernier, sposobnost je oka da označi i locira minimalni prijelom i pomak ravne crte na ravnini. Minimalni kut gledanja je 5-12”.
Pravi oblik vidne oštrinetakođer nazvan morfoskopski ili integralni, izraz je stupnja percepcije objekta kao cjeline uz pomoć cerebralnog korteksa.
Druga vrsta vidne oštrine je izlaganje. Ovisi o vidnoj oštrini, koja se mjeri pri različitim ekspozicijama objekta i povezana je s brzinom razlikovanja. Pri osvjetljenju od 100 luksa, vrijeme ekspozicije potrebno za prepoznavanje optotipa Vis=1,0 je 0,1 sekunda.
Dinamička vidna oštrina je onaj koji se mjeri pri promatranju pokretnog objekta. U svim slučajevima ona je manja nego kod promatranja nepokretnog objekta – statičnog. Ovisno o brzini kretanja, može se smanjiti ili povećati.
Ovisno o mjestu na mrežnici gdje se mjeri oštrina vida, može biti centralna ili periferna. Kada je riječ o vidnoj oštrini jednog oka, naziva se monokularna, a kada su zahvaćena oba oka, binokularna.
Ovisno o dobu dana, oštrina vida je dnevna – fotopska, sumračna – mezopska i noćna – skotopna. Može biti sa ili bez refrakcijske korekcije, kao i biti subjektivna ili objektivna.
Oštrina vida vrlo je važna za održavanje kvalitete života. Njegovo stanje ovisi o različitim anatomskim i fiziološkim značajkama. Općenito, stanje refrakcije, akomodacije, širine zjenice i prozirnosti očnog medija razlikuju se od pacijenta do pacijenta.
Reference:
Prof. Dr. Ivan Ivanov, PhD, “Napredni tečaj iz oftalmologije”, RIC “Simek”, Sofija 2008.