Vrtoglavica je čest simptom raznih bolesti i stanja koja ne moraju biti povezana samo sa živčanim sustavom. Takozvana paroksizmalna ili paroksizmalna benigna položajna vrtoglavica izuzetno je podložna liječenju, ali i vrlo iscrpljujuća za pacijente. Može dovesti do mentalnih poremećaja, fobije, anksioznost, napadaj panike, osobito ako se dulje vrijeme ne poduzmu mjere za njegovu kontrolu. Bolesnici se toliko boje izaći sami da radije ostaju kod kuće, au nekim slučajevima čak i ne spavaju u krevetu zbog provokacija u vrijeme spavanja.
S godinama se simptomi pojačavaju, a ujedno postoji i učinkovito liječenje koje se ne temelji na medikamentoznoj terapiji, a napadaji se kontroliraju vestibularnom rehabilitacijom.
Karakteristično za benigne paroksizmalni položajni vrtoglavica je da se javlja u napadima i izazvana je promjenom položaja glave. Češći je u žena, ali recidivi su između 15-20% unutar godine dana.
Najčešće provokacije su kod ležanja, okretanja u krevetu, gledanja prema gore. Još jedna karakteristika je da se pojavljuje ujutro nakon buđenja. Trajanje je kratkotrajno kada se dogodi napad.
Dijagnoza se postavlja samo na temelju anamneze i lako primjenjivih pretraga. Često se, međutim, u praksi imenuju izuzetno brojne i skupe studije, posebno figurativno – koji ne dovode do dijagnoze, a liječenje je krajnje elementarno.
Može se javiti i nakon prethodnih trauma ili čak stomatoloških intervencija. Infekcije unutarnjeg uha također su faktor, ali u 80% slučajeva uzrok se ne može identificirati.
Meta-analiza iz 2020. pokazuje da su čimbenici rizika za pojavu simptoma dijabetes melitus, hipertenzija, uključujući osteoporozu, nedostatak vitamina D.
Najčešći je osjećaj “poniranja”, prema opisu pacijenata, koji traje do 1 minute. Prosječno trajanje krize je oko 2 tjedna, a može trajati i nekoliko dana, nakon čega napadi naglo nestaju.
Dvostruko češće obolijeva desno uho – desna strana glave.
Biomarker koji se može testirati u perifernoj krvi je tzv Ottoline – 1, protein koji prolazi labirint-krvnu barijeru. Dakle, prisutnost visokih razina u serumu – preko 300 jedinica po mililitru nas upućuje na bolest.
Terapija lijekovima se može provesti, ali rehabilitacija ima dovoljno dobar učinak.
Indikativni test je onaj Hal-Dickpipea, u kojem glava mora biti izvan kauča, a karakteristika nistagmus. No, dobro je imati posudu u blizini bolesnika, zbog mogućeg izazivanja povraćanja.
Učinkovitost manevara prema najnovijim podacima doseže 93%, čime se polukružni kanali unutarnjeg uha oslobađaju od otolita koji su upali u njih, a koji također izazivaju simptome. Kroz manevre u rehabilitacija medicina se događa da ih vrati i okonča krizu. U rijetkim slučajevima potrebno je liječenje unutar nekoliko tjedana, češće već u 1-2 posjeta stanje se regulira.
Ako simptomi potraju, uzrok mogu biti otoliti koji su ostali u polukružnim kanalima s vrlo malom relativnom težinom. Oni su mali i teško ih je evakuirati manevrima, što dovodi do iritacije.
U terapiji ovih pacijenata koristi se i stolica za repoziciju koja proizvodi kinetičku energiju za izbacivanje otolita iz kanala.
Otoliti nisu uzrok glavobolje, zbog čega su simptomi uglavnom vrtoglavica i mučnina, sve do povraćanja.
U vrlo rijetkim slučajevima, kristali – otolitimože biti čvrsto zalijepljena, zbog čega je u otprilike 1 od 10 000 nužna operacija – dohvati se operativno problematično mjesto i začepi koštanim cementom kako bi se isključilo iz vestibularnog sustava i tegobe nestaju.
Reference:
Treća besplatna konferencija o rehabilitaciji, Pomorije, 2023