Svaki fizički ili psihički podražaj koji remeti homeostazu (sposobnost tijela da održi ravnotežu u svom unutarnjem okruženju), dovodi do odgovora na stres. Podražaji se nazivaju stresorima, a fiziološke i bihevioralne promjene kao odgovor na izloženost stresorima čine odgovor na stres.
Odgovor na stres je posredovan složena interakcija živčanih, endokrinih i imunoloških mehanizama, što uključuje aktivaciju simpatičko-adreno-medularne osovine, hipotalamo-hipofizno-nadbubrežne osovine i imunološkog sustava. Odgovor na stres je adaptivan, za početak, kada priprema tijelo za suočavanje s izazovima koje predstavlja unutarnji ili vanjski utjecaj (stresor), na primjer, fiziološki odgovori tijela na traumu i invazivnu operaciju služe za ublažavanje daljnjeg oštećenja tkiva.
Međutim, ako se izloženost stresoru percipira kao intenzivno, ponavljajući (ponovljeni akutni stres) ili neprekidno (kronični stres), reakcija na stres postaje neprilagodljiva i štetna za fiziologiju, na primjer, izloženost kroničnim stresorima može uzrokovati neprilagodljive reakcije uključujući depresiju, anksioznost, kognitivno oštećenje i kardiovaskularne bolesti.
Iako je obnova homeostaze cilj odgovora na stres, kronični stres dovodi do reakcija koje uzrokuju kardiovaskularne bolesti, želučane čireve, disregulaciju sna i mentalne poremećaje. Os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda može postati potisnuta ili disregulirana u ovim neprilagodljivim reakcijama na stres. Stres uzrokuje reakciju kardiovaskularnog sustava povišen krvni tlak i povećan broj otkucaja srca, a kronična aktivacija ovog odgovora je glavni uzrok kardiovaskularnih bolesti. Bolest koronarnih arterija, moždani udar i hipertenzija češći su kod osoba s mentalnim poremećajima povezanim sa stresom.
Oslobađanje kateholamina u odgovoru na stres može imati neprilagodljive učinke u gastrointestinalnom traktu kroz smanjeni lokalni protok krvi. Kronični stres slabi imunološki sustavpovećavajući vjerojatnost razvoja čira na želucu uzrokovanog H. pylori i krvarenje.
Addisonova bolest, Cushingov sindrom i feokromocitom su bolesti koje zahvaćaju nadbubrežne žlijezde. Nadbubrežne žlijezde imaju ulogu u tjelesnim mehanizmima stresa otpuštanjem kortizol i epinefrin. Pacijenti osjećaju nedostatak glukokortikoidnih i/ili mineralokortikoidnih hormona u Addisonovoj bolesti. Kod Cushingovog sindroma uočava se hiperkortizolizam (visoke razine kortizola u krvi) zbog endogenih ili egzogenih uzroka. Feokromocitomi su tumori nadbubrežnih žlijezda koji izlučuju kateholamine.
Reference:
1. Mifsud KR, Reul JMHM. Kontrola genomskih odgovora na stres u mozgu posredovana mineralokortikoidnim i glukokortikoidnim receptorima
2. Budzyński J, Kłopocka M. Osovina mozak-crijeva u patogenezi infekcije Helicobacter pylori
3. Nacionalni centar za biotehnološke informacije (NCBI). Fiziologija, Reakcija na stres